Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
4.03.2024.

Donete odluke - organizovani kriminal mart 2024

8. mart 2024. godine
IGOR DESPOTOVIĆ

PRVOSTEPENA ODLUKA

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje, K Po1 116/22 od 19. juna 2023. godine okr. Igor Despotović je zbog izvršenja krivičnog dela javno podsticanje na izvršenje terorističkih dela iz člana 391a KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, te mu je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to mobilnih telefona, memorijskih kartica i dr. 
 
Okrivljeni Igor Despotović je oglašen krivim što je u vremenskom periodu od 8. marta 2020. godine do 5. februara 2022. godine, u Beogradu i Crnoj Gori, javno iznosio ideje kojima se posredno podstiče na vršenje krivičnog dela terorizam.

PODNOSIOCI ŽALBE

Javni tužilac Javnog tužilaštva za organizovani kriminal i branilac okrivljenog. 

DRUGOSTEPENA ODLUKA

Posebno odeljenje za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu, nakon održane sednice veća, donelo je 6. februara 2024. godine rešenje Kž1 Po1 26/23 kojim je, usvajanjem žalbe branioca okrivljenog, ukinulo prvostepenu presudu i predmet vratilo prvostepenom sudu na ponovno suđenje. 
 
Po mišljenju veća Apelacionog suda, osnovano se žalbom branioca okrivljenog ističe da je prvostepenom presudom načinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka koja se sastoji u tome što su istoj izostali dovoljni, jasni i argumentovani razlozi o činjenicama koje su bile predmet dokazivanja, dok su razlozi koji su navedeni potpuno nejasni, zbog čega se pravilnost i zakonitost prvostepene presude nije mogla ispitati. 

 

4. mart 2024. godine
MIROSLAV BOGIĆEVIĆ I DR.

PRVOSTEPENA ODLUKA

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje, K Po1 79/15 od 21. aprila 2023. godine zbog izvršenja produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234, stav 3. KZ (od čega okr. Janković i Đorđević pomaganjem) okr.Miroslav Bogićević je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, okr. Miodrag Salai je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, te su okr. Aleksandar Janković i Olivera Đorđević osuđene na kaznu zatvora u trajanju od po 2 godine. Oštećena „Privredna banka Beograd“ a.d. sa sedištem u Beogradu, u stečaju, i treće lice na koje je prenet imovinsko-pravni zahtev privrednog društva „EOX Matrix“d.o.o. sa sedištem u Beogradu su radi ostvarivanja svojih imovinsko-pravnih zahteva upućeni na parnični postupak. 
 
Okrivljeni su oglašeni krivim što su u periodu od marta 2012. godine do marta 2013. godine, u Beogradu i Šapcu, okr. Salai i Bogićević kao odgovorna lica i to okr. Salai kao predsednik Izvršnog odbora i Kreditnog odbora  banke „Privredna banka Beograd“, prekoračenjem granice svog ovlašćenja, a okr. Bogićević, kao vlasnik privrednog društva „Koncern Farmakom MB“ d.o.o. sa sedištem u Šapcu, koji je, po osnovu vlasništva i uloženih novčanih sredstava u poslovanje tog privrednog društva, vršio poslove upravljanja i nadzora nad tim privrednim društvom i njegovom imovinom, donosio odluku o njegovom zaduživanju kod poslovnih banaka u Republici Srbiji i inostranstvu, kao i o njegovom zaduživanju kod drugih privrednih društava sa sedištem na teritoriji Republike Srbije, te usmeravanju novčanih sredstava plasiranih na ime kredita i zajmova tom privrednom društvu i istovremeno generalni direktor tog privrednog društva, iskorišćavanjem svog položaja i ovlašćenja, ovom privrednom društvu pribavili protivpravnu imovisku korist u ukupnom iznosu od 2.827.236.658,78 dinara, u vidu novca prenetog tom privrednom društvu, po osnovu ugovora o zajmu od strane korisnika 27 spornih kredita banke„Privredna banka Beograd“ koji nije vraćen korisnicima kredita, kao zajmodavcima, kao ni toj banci, po osnovu solidarnog jemstva za sporne kredite, a banci „Privredna banka Beograd“ naneli imovinsku štetu u istom ukupnom iznosu, u čemu su im pomogle okr. Janković i Đorđević stvaranjem uslova za izvršenje tog krivičnog dela i to  okr. Janković kao izvršni direktor Sektora za plasmane privredi i član Kreditnog odbora banke „Privredna banka Beograd“, a okr. Đorđević kao finansijski direktor privrednog društva „Koncern Farmakom MB“, tako što su u martu 2012. godine kada su kreditna sposobnost i bonitet ovog privrednog društva i sa njim povezanih zavisnih privrednih društva znatno opali, usled nezadovoljavajućih pokazatelja njihove likvidnosti i visokog nivoa zaduženosti kod banke „Privredna banka Beograd“ i drugih domaćih i stranih banaka i finansijskih institucija okr. Salai i Bogićević postitli dogovor da se uprkos ovim negativnim finansijkim pokazateljima dalje finansiranje privrednog društva „Koncern Farmakom MB“ i povezanih privrednih društava od stranebanke  „Privredna banka Beograd“ nastavi, ali na način da se ne povećava u znatnijoj meri izloženost ove banke prema povezanim privrednim društvima i to pretežno putem odobravanja kratkoročnih kredita drugim privrednim društvima koja formalno ne pripadaju navedenom Koncernu i prema kojima ta banka nije u znatnijoj meri izložena i to tako što bi se kao korisnici tih kratkoročnih kredita formalno prijavila ta privredna društva koja bi odmah nakon odobrenja tih kredita i transfera odobrenih novčanih sredstava na svoje račune ta sredstva istog dana, po osnovu zajma, transferisala na račun stvarnog korisnika ovih kredita „Koncern Farmakom MB“, koje bi se kod tih kredita pojavilo formalno kao solidarni  jemac, s tim da prilikom ovakvog posebnog kreditiranja tog privrednog društva, izloženost banke „Privredna banka Beograd“ prema bilo kom formalnom korisniku navedenih kredita ni u jednom trenutku ne pređe 10% kapitala ove banke kako bi se ozbezbedilo da za odlučivanje o svim ovim kreditima bude nadležan Kreditni odbor banke „Privredna banka Beograd“ nad čijim radom je okr. Salai imao potpunu kontrolu, te kako bi se istovremeno izbeglo da o ovim kreditima odlučujue Upravni odbor banke „Privredna banka Beograd“, da se taj Odbor, na čiji rad i odlučivanje okr. Salai nije imao nikakvog uticaja ne bi upoznao sa detaljima ovih kredita, a posebno sa činjenicom da je stvarni korisnik svih tih kredita u visokim novčanim iznosima zapravo „Koncern Farmakom MB“, prema kojima je već ta banka bila znatno izložena, a sve ovo uz nedovoljna i neadekvatna sredstva obezbeđenja, te su okr. Salai i Bogićević tehničku realizaciju ovog dogovra poverili okr. Janković i Đorđević, pri čemu su svi okrivljeni znali, zbog već postojeće znatne izloženosti banke „Privredna banka Beograd“ prema Koncernu i sa njim povezanim privrednim društvima ovi sporni kratkoročni kredita u većini slučajeva nisu ni mogli biti odobreni neposredno Koncernu, a da se time ne prekorači maksimalno dozvoljeni limit izloženosti banke prema jednom licu ili grupi povezanih pravnih lica u visini od 25% kapitala banke, ali je, i pored toga okr. Salai po dogovoru sa okr. Bogićevićem u ime banke „Privredna banka Beograd“, suprotno finansijskim itneresima te banke u navedenom periodu, između ostalog odobrio 27 kredita, te okr. Bogićević i Đorđević, u ime Koncerna, sve do pokretanja stečajnog postupka prema tom privrednom društvu dana 12. septembra 2014. godine, većem broju privrednih društava, po osnovu zaključenih ugovora o zajmu, nisu vratili primljena novčana sredstva u ukupnom iznosu od 2.827.236.658,78 dinara, koja potiču iz navedenih spornih kredita, niti su ta novčana sredstva vratili banci  „Privredna banka Beograd“ po osnovu zaključenih ugovora o solidarnom jemstvu, iako je obaveza Koncerna da vrati sva ta sredstva po navedenim ugovorima dospela znatno pre pokretanja stečajnog postupka prema tom privrednom društvu, a druga privredna društva, koja se formalno pojavljuju kao korisnici navedenih spornih kredita banci „Privredna banka Beograd“, uzetih za potrebe Koncerna, takođe toj banci nisu vratili te kredite jer nisu bila finansijski sposobna da to učine, pa su na navedeni način svi okrivljeni Koncernu pribavili protivpravnu imovinsku korist u napred navedenom iznosu a banci „Privredna banka Beograd“   naneli imovinsku štetu u istom iznosu. 
 
PODNOSIOCI ŽALBE
 
Javni tužilac Javnog tužilaštva za organizovani kriminal, Miroslav Bogićević, Miodrag Salai i njegova supruga, i članovi njegove uže porodice, okr. Aleksandra Janković i Olivera Đorđević, te branioci svih okrivljenih. 

DRUGOSTEPENA ODLUKA

Posebno odeljenje za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu, nakon održane sednice veća, donelo je 2. februara 2024. godine rešenje Kž1 Po1 22/23 kojim je usvajanjem žalbi okrivljenih i njihovih branilaca, te supruge okr. Salaia i članova njegove uže porodice, ukinulo prvostepenu presudu i predmet vratilo prvostepenom sudu na ponovno suđenje.  
 
Po nalaženju Apelacionog suda prvostepena presuda je zahvaćena bitnom povredom odredaba krivičnog postupka imajući u vidu da je izreka presude nerazumnjiva, protivrečna sama sebi i datim razlozima, da su u presudi izostali razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja, a razlozi koji su dati su nejasni i u znatoj meri protivrečni, pri čemu su pojedine činjenice od značaja za pravilno i zakonito presuđenje ostale neutvrđene i nedovoljno razjašnjenje tako da se presuda zasniva na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju zbog čega nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

 

detaljnije

2.02.2024.

Donete odluke - organizovani kriminal februar 2024

23. februar 2024. godine

PREDRAG KOLUVIJA I DR.

PRVOSTEPENA ODLUKA

Rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje, K Po1 38/20 od 27. septembra 2023. godine izdvojeni su iz spisa predmeta zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija MUP od 18. novembra 2019. godine, potvrda o privremenim oduzetim predmetima MUP od 18. novembra 2019. godine, izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta, kao i dopuna izveštaja MUP od 20.i 24. novembra 2019. godine, zapisnik o veštačenju Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku od 25. novembra 2019. godine, kao i dopuna zapisnika od 6. februara 2020. godine, te zapisnik o veštačenju Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku od 2. decembra 2019. godine i ispravka zapisnika od 6. februara 2020. godine. 

PODNOSIOCI ŽALBE

Javni tužilac za organizovani kriminal

DRUGOSTEPENA ODLUKA

Posebno odeljenje za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu, nakon održane sednice veća, donelo je  26. januara 2024. godine rešenje Kž2 Po1 238/23 kojim je, uvažavanjem žalbe Tužilaštva, preinačilo prvostepeno rešenje i odbilo predlog odbrane okr. Predraga Koluvije, Sergeja Mrđe, Zdravka Miloševića, Vladana Živojinovića, Petra Živanovića, Petra Hricaja, Stevana Holića, Vulete Bojovića, Bobana Jovanovića i Branislava Miljevića da se iz spisa izdvoje:

  • zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija MUP od 18. novembra 2019. godine,
  • potvrda o privremenim oduzetim predmetima MUP od 18. novembra 2019. godine,
  • izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta MUP od 20. novembra 2019. godine,
  • izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta MUP od 24. novembra 2019. godine,
  • zapisnik o veštačenju Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku od 25. novembra 2019. godine, kao i dopuna zapisnika od 6. februara 2020. godine i
  • zapisnik o veštačenju Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku od 2. decembra 2019. godine i ispravka zapisnika od 6. februara 2020. godine.

U zapisniku  o pretresanju stana i drugih prostorija od 18. novembra 2019. godine naznačeni su datum kada je sastavljen zapisnik, podaci o službenim licima, naredba sudije za prethodni postupak za pretresanje stana – ostalih prostorija, kao i podaci za dva svedoka, a opisani su i predmeti i mesta na kojima su pronađeni prilikom obavljenog pretresa, koji je zapisnik potpisan od strane prisutnih lica bez primedbi. U tom zapisniku navedene su i potrebne odredbe članova Zakonika o krivičnom postupku, ali nije konstatovano da li je i kome predata naredba, odnosno zašto se pristupilo pretresanju bez prethodne predaje naredbe. Iako se time radi o propustu koji bi imao karakter relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka, po nalaženju Apelacionog suda, ne radi se o propustu koji utiče na ocenu ispunjenosti uslova za pribavljanje dokaza, propisanih zakonom. Naime, navedeni nedostaci otklonjeni su ispitivanjem svedoka, policijskih službenika, koji su u svojim iskazima naveli da je vreme pretresa prostorija usmeno saopšteno jednom braniocu i odgovornom licu. Svedok, Ljubomir Petrović, je naveo da je 18. novembra 2019. godine, pre započinjanja pretresa, uporno pozivao odgovorno lice privrednog društva „Jovanjica“, te je i svedok policijski službenik Miloš Jurišević naveo da je pozivao izabranog branioca okr. Koluvije, advokata Zoru Dobričanin Nikodinović, i da mu je upravo ona preko telefona izjavila da ne želi da dolazi na pretresanje objekta „Jovanjica“ dana 18. novembra 2019. godine (ista se situacija ponovila i prilikom pretresa 5. februara 2020. godine). U svojim iskazima navedeni svedoci su naveli da je kontaktiran i sudija koga su obavestili o navedenom i koji im je rekao da mogu vršiti pretres. Činjenica da o okolnostima, o kojima su govorili svedoci, policijski službenici, u spisima predmeta ne postoje službene beleške, ne dovodi u pitanje istinitost navoda svedoka, koji su u svojim iskazima naveli da su bili obavešteni i o preletanju dronova preko imanja i da je postojala mogućnost ugrožavanja i uništavanja tragova i predmeta važnih za postupak, a na koju okolnost i razlog otpočinjanja pretresa ne mora biti od uticaja činjenica da je imanje „Jovanjica“ pre, za vreme i posle pretresa od 18. novembra 2019. godine bilo neprekidno i kontinuirano obezbeđeno od strane policije.

Dakle, Apelacioni sud nalazi da dokaz u vidu zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija od 18. novembra 2019. godine nije pribavljen povredom osnovnih ljudskih prava zagarantovanih Ustavom ili međunarodnim pravom. Time što se u zapisniku o pretresanju stanja u drugih prostorija nije formalno konstatovalo zašto se pretresanju pristupa bez prethodne predaje naredbe i bez prethodnog poziva za predaju lica ili stvari i pouke o pravu na branioca (sa kojom poukom je okr. Koluvija bio upoznat i pre 18. novembra 2019. godine) ne krši se neko od osnovnih ljudskih prava okrivljenog, niti se radi o takvoj nezakonitosti da dokaz treba izdvojiti iz spisa. Imajući u vidu navedeno, Apelacioni sud nalazi da je prvostepeni sud pogrešno našao da su dokazi nezakoniti po načinu pribavljanja, a kao posledica ovakve nepravilne primene odredaba Zakonika o krivičnom postupku proizašla je i nepravilna odluka u prvostepenom rešenju da se iz spisa predmeta izdvoje potvrda o privremeno oduzetim predmetima, izveštaji o forenzičkom pregledu lica mesta i zapisnici o veštačenju.


 

2. februar 2024. godine

RADOMIR MARKOVIĆ I DR.

PRVOSTEPENA ODLUKA

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje, K Po1 73/20 od 2. decembra 2021. godine zbog izvršenja krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114, stav 1, tačka 5. KZ (od čega okr. Marković u podstrekavanju, a okr. Radonjić, Kurak i Romić kao saizvršioci) okr. Radomir Marković i Milan Radonjić su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 30 godina, dok su okr. Miroslav Kurak i Ratko Romić osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 20 godina. Oštećeni su radi ostvarivanja svojih imovinsko-pravnih zahteva upućeni na parnični postupak.

Okrivljeni su oglašeni krivim što su aprila meseca 1999. godine, po nalogu NN lica, po prethodnom dogovoru i planu, lišili života vlasnika, direktora, glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista „Dnevni telegraf“ i nedeljnika „Evropljanin“, oštećenog, sada pokojnog, Slavka Ćuruviju, iz niskih pobuda, zbog njegovog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosioca političke vlasti, a radi očuvanja postojeće strukture vlasti, tako što je okr. Marković, tada načelnik Resora državne bezbednosti MUP-a RS, a nakon odbijanja komandanta JSO Milorada Ulemeka, krajem marta meseca 1999. godine, da, sa pripadnicima svoje jedinice, liši života oštećenog, početkom aprila 1999. godine, plan o lišenju života oštećenog preneo okr. Radonjiću i tako istog podstrekao da pripremi fizičku likvidaciju oštećenog, pa je okr. Radonjić postigao dogovor o lišenju života oštećenog, sa pripadnikom RDB-a, okr. Romićem i Kurakom, iskoristio svoja službena ovlašćenja načelnika CRDB Beograd radi izvršenja planiranog krivičnog dela, tako što je protivzakonito bez pismenog predloga, dao usmeni nalog za primenu mere tajna kontrola telefonskih razgovora, suprotno Pravilu o radu službe državne bezbednosti i Uputstva o primenjivanju propisanih sredstava i metoda rada u izvršavanja poslova iz delokruga SDB i izdao usmeni nalog, sada pokojnom, Zoranu Paviću, načelniku Devetog odeljenja CRDB Beograd, da se 9. i 10. aprila 1999. godine primeni mera trajnog praćenja neprekidno 24 časa i da ga izveštava o svakom kretanju oštećenog, a 11. aprila 1999. godine, zbog zakasnelog javljanja prethodnog dana, kada je oštećeni već ušao u stan, naložio da ga hitno i detaljno obaveštava o svakoj promeni kretanja i mesta gde se oštećeni nalazi, a posebno kada se uputi ka svom stanu, te organizovao da sa podacima o kretanju oštećenog budu upoznati okr. Romić i Kurak, a preko njih i neposredni izvršilac i tako omogućio neposredno izvršenje dela od strane NN lica i to tako što je 9. aprila 1999. godine Draganu Paviću dao nalog da preda vozilo marke „Golf“ okr. Romiću, koji je istog dana u večernjim satima preuzeo navedeno vozilo, a koje je bez evidentiranja u kolskoj knjižici, isti koristio u neposrednoj blizini mesta izvršenja, te preko kolske radio stanice, u vozilu 11. aprila 1999. godine čuo izveštavanje pripadnika Devetog odeljenja i tako imao informaciju o kretanju istih  i oštećenog, pa nakon što je okr. Radonjić izdao usmeni nalog Paviću da obustavi trajno praćenje oštećenog i preuzme dalje praćenje drugog lica, na koji način je sprečio da okr. Romić, Kurak, a pored njih i neposredni izvršilac, NN lice, budu uočeni od pripadnika Devetog odeljenja RDB, odmah, po davanju naloga, telefonskim putem obavestio okr. Romića i Kuraka o kretanju oštećenog, koji su omogućili NN licu da, a nakon ulaska, sada pokojnog Slavka Ćuruvije, sa oštećenom Brankom Prpom, u prolaz zgrade broj 35 u sadašnjoj Svetogorskoj ulici, istima neopaženo priđe iza leđa i oko 16,45 časova, sa razdaljine od oko 1,5 metar, iz automatskog pištolja ispali rafalno 5 projektila u leđa oštećenog, nanoseći mu više ustrelina i prostrelina u predelu desne polovine leđa, grudnog koša, desne ruke i glave, od kojih se oštećeni zaneo i pao, potom oštećenu Branku Prpu, kada je pokušala da se okrene, udario drškom pištolja u potiljačni deo glave, od kog udarca je pala, nanevši joj laku telesnu povredu, pa je potom, iz neposredne blizine od 0,8 metara, ponovo rafalno ispalio više projektila u glavu i telo oštećenog, i naneo mu 7 ustrelina i prostrelina, pa je, usled oštećenja za život važnih moždanih centara, nastupila smrt istog.

PODNOSIOCI ŽALBE

Tužilac za organizovani kriminal, okrivljeni i njihovi branioci, kao i supruga okr. Radomira Markovića.

DRUGOSTEPENA ODLUKA

Posebno odeljenje za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu, nakon održanog pretresa, donelo je  19. aprila 2023. godine presudu Kž1 Po1 9/22 kojom je, usvajanjem žalbi odbrane i delimičnim usvajanjem žalbe Tužilaštva, preinačilo prvostepenu presudu i okr. Radomira Markovića oslobodilo od optužbe da je izvršio krivično delo teško ubistvo u podstrekavanju iz člana 114, stav 1, tačka 5. KZ, te okr. Milana Radonjića, Miroslava Kuraka i Ratka Romića da su, kao saizvršioci, izvršili krivično delo teško ubistvo iz člana 114, stav 1, tačka 5. KZ. Oštećeni su radi ostvarivanja svojih imovinsko – pravnih zahteva upućeni na parnični postupak. 

Apelacioni sud je, nakon održane sednice veća, doneo odluku da otvori pretres pred drugostepenim sudom, jer je osnovano izjavljenim žalbama ukazano da je prvostepeni sud i u ponovljenom postupku učinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka zbog kojih nije bilo moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude, a takođe nije postupio po nalogu drugostepenog suda i nije otklonio nepravilnosti na koje je ukazano ranije donetim rešenjem Apelacionog suda što je bilo od odlučnog uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, prvostepeni sud je presudom koja se napada žalbama prekoračio optužbu, povredio identitet optužbe i presude i nije rešio predmet optužbe, a pritom je i selektivnom ocenom dokaza u potpunosti zanemario određene činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza, a koje međusobno posmatrane pružaju osnov za drugačije presuđenje.

Sud je doneo odluku da na pretresu pred drugostepenim sudom ponovo ispita svedoka oštećenu Branku Prpa, Milorada Ulemeka, Miloša Simovića i Aleksandra Simovića i da izvede dokaze čije izvođenje je odbijeno od strane prvostepenog suda. Svedoci Ulemek, te Miloš i Aleksandar Simović nisu želeli da odgovaraju na postavljena pitanja suda i stranaka i uskratili su svedočenje. Sud je pročitao njihove iskaze koje su dali pred Tužilaštvom za organizovani kriminal, kao i iskaze Dejana Milenkovića i Miladina Suvajdžića, koji su se izjašnjavali samo o informacijama koje su od nekog čuli, pritom isti sadrže i potpuno različita izjašnjenja, a s obzirom na to da su izjavili da o ovom događaju nemaju neposrednih saznanja, Sud je utvrdio da su iskazi ovih svedoka iz istrage ne samo nepouzdani, već i da se ne mogu sa sigurnošću prihvatiti kao istiniti.

Po nalaženju Apelacionog suda, i pored svih izvedenih dokaza, tokom postupka nije utvrđeno postojanje organizovane kriminalne grupe, niti je utvrđeno ko je, kada i gde, kao što se navodi u dispozitivu optužnice, učestvovao u sačinjavanju prethodnog dogovora i plana za lišenje života vlasnika, direktora glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dnevni telegraf” i nedeljnika "Evropljanin” oštećenog sada pok. Slavka Ćuruvije, a nije izveden ni jedan dokaz u prilog navodima optužbe, da je takav nalog dat od strane NN lica “iz najviših struktura vlasti”.

Takođe, ni navodi da je okr. Marković upoznao okr. Radonjića sa planom o lišenju života novinara sada pok. Slavka Ćuruvije, odnosno da mu je preneo plan i tako ga sa umišljajem podstrekao da pripremi njegovu fizičku likvidaciju, nisu potkrepljeni ni jednim izvedenim dokazom, te stoga logičko zaključivanje prvostepenog suda samo na osnovu odnosa subordinacije između okr. Markovića i Radonjića, nije moglo biti prihvaćeno.

Tokom postupka nije izveden ni jedan dokaz koji bi potvrdio navode optužbe da je okr. Radonjić postigao dogovor o neposrednom izvršenju ubistva sa okr. Kurakom i Romićem.

Apelacioni sud je nesporno utvrdio da su operativno tehničke mere tajne kontrole telefonskih razgovora i mere tajnog praćenja i osmatranja prema Slavku Ćuruviji primenjivane i pre dolaska okr. Radonjića na mesto načelnika CRDB Beograd, te da su bili ispunjeni svi propisani uslovi za tajno praćenje sada pok. Slavka Ćuruvije do momenta njegovog prekida, te da je ova mera primenjena kao uobičajeni metod i redovna službena radnja iz delokruga nadležnosti Resora državne bezbednosti i zasnovana na odgovarajućim propisima, te nije dokazana teza optužbe da su nalozi za primenu operativno tehničkih mera bili dati u cilju lišenja njegovog života.

Takođe, Apelacioni sud je na osnovu dokaza i to, prvenstveno, na osnovu ispitivanja svedoka pripadnika Devetog odeljenja koji su učestvovali u praćenju sada pok. Slavka Ćuruvije utvrdio da se beli Golf 3 koji se navodi u optužnici nije nalazio na licu mesta, a dokaze o tome ko je preuzeo vozilo i u kom vremenskom periodu ga je koristio, detaljno je obrazložio u svojoj odluci.

Svedok oštećena Branka Prpa se dosledno tokom postupka izjašnjavala o činjenici da lice koje je lišilo života Slavka Ćuruviju nisu ni okr. Kurak ni okr. Romić, što je ponovila i na pretresu pred drugostepenim sudom.

Apelacioni sud je na pretresu odbio predlog odbrane da se izveštaj o presnimavanju, forenzičkoj analizi i pregledu pohranjenih podataka o ostvarenom telefonskom saobraćaju od 12. februara 2012. godine, potpisan od strane D. J, V. Đ. i Dragana Kecmana, sa pratećom dokumentacijom, izdvoji iz spisa kao nezakonit, nalazeći da treba prihvatiti argumente iz rešenja Apelacionog suda od 29. juna 2018. godine, te se nije dalje upuštao u pitanje zakonitosti navedenog izveštaja, prihvatajući argumentaciju Apelacionog suda koji je svojim rešenjima u dva navrata odlučivao o predlogu za izdvajanje dokaza. Nakon što je ovaj dokaz detaljno razmotren kako sam za sebe, tako i u vezi sa ostalim izvedenim dokazima, drugostepeni sud je našao da se isti ne može prihvatiti kao pouzdan i verodostojan i da se na njemu ne može zasnovati činjenično stanje u ovom krivičnom postupku, iz razloga koji su detaljno obrazloženi u odluci drugostepenog suda.

Pojedini okrivljeni i svedoci su osporavali komunikaciju na način kako je to navedeno u sačinjenom izveštaju, pritom je Apelacioni sud utvrdio da u izveštaju, između ostalog, nije sadržana komunikacija za telefonski broj svedoka Stevana Nikčevića za dan 11. april 1999. godine, a isti se izjasnio da je toga dana uobičajeno razgovarao. Navedeno je posebno značajno, s obzirom na to da iz izveštaja od 21. februara 2008.godine, koji su potpisali D. P. i Dragan Kecman, proizlazi da je vršena selekcija podataka sa DLT traka, dakle, pre nego što je i doneta naredba istražnog sudije od 16. decembra 2011. godine. Po čijem nalogu, na osnovu kojih kategorija i po kojim parametrima, Sud nije mogao da utvrdi ni ispitivanjem na glavnom pretresu u svojstvu svedoka Dragana Kecmana, budući da je isti izjavio da u tome osim potpisivanja izveštaja nije učestvovao jer nema potrebna znanja, već da je to obavljala D. P, koja nikada nije ispitana, s obzirom da je preminula, tako da sve činjenice koje su navedene u izveštaju od 21. februara 2008. godine, nisu ni mogle biti proverene u sudskom postupku.

Dakle, iščitavanje DLT traka i selekcija podataka koji su se nalazili na njima je izvršeno bez zahteva tužioca i naredbe tada istražnog sudije, a pritom u izveštaju od 21. februara 2008. godine, ne postoji podatak kada je i u kom vremenskom periodu i na koji način, odnosno po kojim kriterijumima vršena selekcija podataka, dok u daljem toku krivičnog postupka niko po naknadno donošenim naredbama za veštačenje nije uspeo da podatke sa DLT traka očita, niti da izvrši uvid u sadržinu istih.

Ovakav zaključak Suda potvrđuje i činjenica da i nakon dostavljanja izveštaja od 12. februara 2012. godine, tužilaštvo i sud nastavljaju sa daljim postupanjim u odnosu na DLT trake o čemu svedoče i dokazi u spisu koji potvrđuju da se i u nastavku postupka oduzimaju podaci o elektronskoj komunikaciji, pribavljaju podaci o lokacijama baznih stanica, njihovim koordinatama.

Apelacioni sud, u odsustvu neposrednih i posrednih dokaza koji bi pouzdano potvrdili da su okr. Marković, Radonjić, Kurak i Romić izvršioci ovog krivičnog dela, nalazi da nisu na nesumnjiv način dokazani navodi optužbe, te je usvajanjem žalbi odbrane i delimičnim usvajanjem žalbe Tužilaštva, preinačio prvostepenu presudu tako što je oslobodio od optužbe okr. Markovića da je izvršio krivično delo teško ubistvo u podstrekavanju, a okr. Radonjića, Kuraka i Romića da su kao saizvršioci izvršili krivično delo teško ubistvo, dok su oštećeni upućeni na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Činjenica da je pok. Slavko Ćuruvija bio kritičar tada aktuelne vlasti, za ovaj Sud nije sporna, ali s obzirom na to da je u odnosu na okrivljene doneta oslobađajuća presuda, to se Sud nije ni mogao upuštati u motive izvršenja ovog krivičnog dela.


 

 

detaljnije

5.01.2024.

Donete odluke - organizovani kriminal januar 2024

17. januar 2024. godine
VELjKO BELIVUK I DR.

PRVOSTEPENA ODLUKA

Rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal, K Po1 165/23 – Kv Po1 703/23 od 09. novembra 2023. godine potvrđena je optužnica Javnog tužioca za organizovani kriminal od 25. septembra 2023. godine

PODNOSIOCI ŽALBE

Branioci okr. Veljka Belivuka, Marka Miljkovića, Bojane Belivuk, Snežane Đorđević, Tanje Miljković, Filipa Ivanovskog i Marije Milutinov.

DRUGOSTEPENA ODLUKA

Posebno odeljenje za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu, nakon održane sednice veća, donelo je 16. januara 2024. godine rešenje Kž2 Po1 11/24 kojim je odbilo kao neosnovane sve žalbe i potvrdilo prvostepeno rešenje.

Po nalaženju Apelacionog suda, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je potvrdio optužnicu Javnog tužioca za organizovani kriminal od 25. septembra 2023. godine. Navedenom optužnicom okrivljenima su stavljena na teret sledeća krivična dela:

·         okr. Veljku Belivuku dva produžena krivična dela pranje novca u saizvršilaštvu iz člana 231, stav 3 KZ i dva produžena krivična dela pranje novca u saizvršilaštvu iz člana 245, stav 3 KZ,

·         okr. Marku Miljkoviću produženo krivično delo pranje novca iz člana 231, stav 3 KZ, tri produžena krivična dela pranje novca u saizvršilaštvu iz člana 245, stav 3 KZ i dva krivična dela pranje novca u saizvršilaštvu iz člana 245, stav 3 KZ,

·         okr. Bojani Belivuk dva produžena krivična dela pranje novca u saizvršilaštvu iz člana 231, stav 2 KZ i produženo krivično delo pranje novca u saizvršilašštvu iz člana 245, stav 2 KZ,

·         okr. Snežani Đorđević  krivično delo pranje novca u saizvršilaštvu iz člana 245, stav 2 KZ,

·         okr. Tanji Miljković produženo krivično delo pranje novca u saizvršilaštvu iz člana 245, stav 2 KZ,

·         okr. Filipu Ivanovskom produženo krivično delo pranje novca u saizvršilaštvu iz člana 245, stav 3 KZ, i

·         okr. Mariji Milutinov produženo krivično delo pranje novca u saizvršilaštvu iz člana 245, stav 2 KZ.

Prema oceni Apelacionog suda, prvostepeni sud je u obrazloženju svoje odluke dao dovoljno jasne i argumentovane razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na konkretne dokaze na osnovu kojih je prvostepeni sud izveo zaključak o postojanju opravdane sumnje da su okrivljeni izvršili krivična dela koja su im stavljena na teret u ovom krivičnom postupku, ne utičući time unapred na rešenje onih pitanja koja će biti predmet raspravljanja na glavnom pretresu.


 

17. januar 2024. godine

NIKOLA VUŠOVIĆ I DR.

PRVOSTEPENA ODLUKA

Rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kirminal, K Po1 173/23 – Kv Po1 711/23 od 17. novembra 2023. godine potvrđena je optužnica Javnog tužioca za organizovani kriminal od 11. oktobra 2023. godine.

PODNOSIOCI ŽALBE

Branioci okr. Daria Đorđevića, Radoja Zvicera, Nikole Vušovića, Aleksandra Miloševića, Danila Tešića, Nikole Milekovića, Aleksandra Čovića, Bogdana Dimitrijevića, Ognjena Draškovića i Nedeljka Todorovića.

DRUGOSTEPENA ODLUKA

Posebno odeljenje za organizovani kriminal Apelacionig suda u Beogradu, nakon održane sednice veća, dana 5. januara 2024. godine donelo je rešenje  Kž2 Po1 5/24 kojim je odbilo kao neosnovano sve žalbe i potvrdilo prvostepeno rešenje.

Po nalaženju Apelacionog suda, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je potvrdio optužnicu Javnog tužioca za organizovani kriminal od 11. oktobra 2023. godine. Navedenom optužnicom okrivljenima su stavljena na teret sledeća krivična dela:

·         okr. Nikoli Vušoviću krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ, dva krivična dela prinuda iz člana 135, stav 5. KZ, dva krivična dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 378, stav 1. KZ i  krivično delo teško ubistvo u pokušaju u podstrekavanju iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,   

·         okr. Radoju Zviceru krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ i krivično delo teško ubistvo u pokušaju u podstrekavanju iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,  

·         okr. Nedeljku Todoroviću krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ i krivično delo teško ubistvo u pokušaju iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,

·         okr. Dariu Đorđeviću krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ i dva krivična dela prinuda iz člana 135, stav 5. KZ, dva krivična dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 378, stav 1. KZ i krivično delo teško ubistvo u pokušaju u podstrekavanju iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,

·         okr. Aleksandru Miloševiću krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ i krivično delo teško ubistvo u pokušaju i pomaganju iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,

·         okr. Nikoli Milekoviću krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ, dva krivična dela prinuda iz člana 135, stav 5. KZ, dva krivična dela izazivanje opšte opasnost iz člana 278, stav 1. KZ i krivično delo teško ubistvo u pokušaju i pomaganju iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,

·         okr. Ognjenu Draškoviću krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ, dva krivična dela prinuda iz člana 135, stav 5. KZ, dva krivična dela izazivanje opšte opasnost iz člana 278, stav 1. KZ i krivično delo teško ubistvo u pokušaju i pomaganju iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,

·         okr. Danilu Tešiću krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ i teško ubistvo u pokušaju iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,

·         okr. Bojanu Šotri krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ, krivično delo prinuda iz člana 135, stav 5. KZ, krivično delo izazivanje opšte opasnosti iz člana 278, stav 1. KZ i krivično delo teško ubistvo u pokušaju iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,

·         okr. Aleksandru Čoviću krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ i krivično delo teško ubistvo u pokušaju i pomaganju  iz člana 114, stav 1, tačke 1. i 5. KZ,

·         okr. Bogdanu Dimitrijeviću krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ, krivično delo prinuda iz člana 135, stav 5. KZ i krivično delo izazivanje opšte opasnosti iz člana 278, stav 1. KZ i

·         okr. Dejanu Rutanju krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346, stav 5. KZ,  krivično delo prinuda iz člana 135, stav 5. KZ i krivično delo izazivanje opšte opasnosti iz člana 278, stav 1. KZ.

Apelacioni sud nalazi da je prvostepeni sud izveo pravilan zaključak da optužnica Javnog tužilaštva za organizovani kriminal nije manjkava, da sadrži sve propisane elemente, da nema formalne nedostatke, te da iz optužnice, tj. opisa inkriminisanih radnji koje se okrivljenima stavljaju na teret proizlaze sva zakonska obeležja navedenih krivičnih dela, kao i predlog o dokazima koji su prikupljeni u predistražnom i istražnom postupku, a koje sve činjenice i okolnosti u odnosu na svaku tačku optužnice ukazuje na dovoljan stepen opravdane sumnje da su okrivljeni izvršili krivična dela koja su im stavljena na teret, a koji stepen verovatnoće predstavlja osnov za podizanje optužnog akta.


 

5. januar 2024. godine

JANOŠ SEKEREŠ I DR.

PRVOSTEPENA ODLUKA

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje, K Po1 180/22 od 9. marta 2023. godine okr. Janošu Sekerešu je zbog izvršenja krivičnog dela davanje mita iz člana 368, stav 2. KZ izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 meseci i istovremeno određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme od 3 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Takođe, prvostepenom presudom okr. Dunja Vasić je oslobođena od optužbe da je izvršila produženo krivično delo primanje mita u pomaganju iz člana 367, stav 2. KZ.

Optužnicom Javnog tužilaštva za organizovani kriminal okr. Dunji Vasić je stavljeno na teret da je u vremenskom periodu od 20. juna do 22. decembra 2018. godine, na teritoriji Republike Srbije, kao zaposlena u Upravi za agrarna plaćanja, po nalogu osuđenog Radata – v.d. direktora Uprave za agrarna plaćanja u Ministastvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, osuđenom Živiću davala informacije o statusu predmeta i referentima koji su bili zaduženi za obradu predmeta prenosila njegove usmene naloge i neposredna uputstva da se prioritetno izrade rešenja u predmetima po podnetim zahtevima više lica.

PODNOSIOCI ŽALBE

Javni tužilac za organizovani kriminal i branilac okr. Janoša Sekereša.

DRUGOSTEPENA ODLUKA

Posebno odeljenje za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu, nakon održanog pretresa, dana 15. decembra 2023. godine donelo je presudu Kž1 Po1 17/23 kojom je odbilo kao neosnovanu žalbu Javnog tužioca za organizovani kriminal i potvrdilo prvostepenu presudu u oslobađajućem delu, dok je prvostepena presuda u osuđujućem delu, usvajanjem žalbe branioca okr. Janoša Sekereša, preinačena i okr. Janoš Sekereš oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo davanje mita iz člana 368, stav 2. KZ.

Optužnicom Javnog tužioca za organizovani kriminal okr. Janošu Sekerešu je stavljeno na teret da je u vremenskom periodu od 20. juna do 22. decembra 2018. godine, na teritoriji Republike Srbije, zajedno sa osuđenima Vladimirom Hedžijem, Milenkom Sikimićem, Goranom Tepićem, Milošem Trifunovićem, Milivojem Števinim, Nikom Penovim i Gavrom Kovačevićem, službenom licu – v.d. direktora Uprave za agrarna plaćanja u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, osuđenom Žarku Radatu, učinili poklone da on u okviru svog službenog ovlašćenja izvrši službenu radnju koju bi morao izvršiti, a osuđeni Bora Živić i Valentin Dražilov posredovali pri ovakvom podmićivanju službenog lica na taj način što su radi prioritetnog odlučivanja o ostvarivanju prava na podsticaje u poljoprivredi i ruralnom razvoju po podnetim zahtevima predali novac i to osuđeni Hedži i Števin iznose od po 1.000,oo evra, a osuđeni Penov iznos od 27.000,oo dinara, i to osuđenom Dražilovu koji je potom deo ovog novca 21. decembra 2018. godine predao osuđenom Živiću, dok su osuđeni Sikimić iznos od 103.000,oo dinara, posredstvom B.G, a osuđeni Kovačević iznos od 12.500,oo dinara, posredstvom M.B, predali osuđenom Živiću, a okr. Sekereš iznos od 28.420,oo, osuđeni Trifunović iznos od 150.000,oo dinara i osuđeni Tepić iznos od 1.176.000,oo dinara predali lično osuđenom Živiću koji je zatim 22. decembra 2018. godine, u putničkom motornom vozilu u Novom Sadu, od ukupno preuzetog novca deo u iznosu od 822.500,oo dinara predao osuđenom Radatu.

Po nalaženju Apelacionog suda, u delu koji se odnosi na okr. Dunju Vasić, prvostepeni sud je pravilno prihvatio da iz dokaza izvedenih u toku postupka nije dokazano na nesumnjiv način da je ova okrivljena izvršila krivično delo koje joj je optužnim aktom stavljeno na teret za šta je u obrazloženju prvostepene presude prvostepeni sud dao jasne razloge koji su u svemu prihvatljivi i za Apelacioni sud i koji se ne dovode u sumnju žalbenim navodima Tužioca.

U delu koji se odnosi na okr. Janoša Sekereša Apelacioni sud nalazi da razlozi prvostepenog suda ne ukazuju izvan svake sumnje da je okrivljeni preduzeo radnje krivičnog dela upravo na način kako je to opisano optužnim predlogom. Naime, tokom postupka nije utvrđeno ni da je okr. Živić od okr. Sekereša tražio mito na ime prekorednog rešavanja predmeta, niti da se iznos koji je primio odnosi na predmet podsticaja za rođaku okr. Sekereša, pri čemu je okr. Sekereš tokom postupka tvrdio da je okr. Živića častio jer mu je zbog slabog znanja srpskog jezika pomogao oko prikupljanja i popunjavanja dokumentacije, pa kako ni ostali dokazi ne ukazuju na bilo kakvu vezu okr. Sekereša sa okr. Radatom to je Apelacioni sud zaključio da tokom postupka nije sa nesumnjivom sigurnošću dokazano da je okr. Sekereš izvršio krivično delo koje mu je stavljeno na teret, pa je, usled nedostatka dokaza, oslobodio od optužbe da je izvršio krivično delo davanja mita.


 

 

detaljnije

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje