Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English

Pravno shvatanje

KOEFICIJENT ZAPOSLENOG NA POSLOVIMA VOZAČA SANITETSKOG VOZILA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI
 

Zaposleni na poslovima vozača sanitetskog vozila u zdravstvenoj ustanovi nije zdravstveni radnik, ni zdravstveni saradnik u smislu Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik RS“ br.107/05, 72/09, 88/10, 99/10, 57/11, 119/12, 45/13)  zbog čega nema  pravo na koeficijent 13,58 i da mu se primenom koeficijenta za obračun plata zdravstvenim radnicima koji je  utvrđen  Uredbom o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama obračuna plata („Službeni glasnik RS“ br.44/01, 15/02, 30/02, 32/02...11/12).

Stoga nije ništava odredba ugovora o radu, odnosno njegovog aneksa kojom je zaposlenom na poslovima vozača sanitetskog vozila utvrđen koeficijent za obračun plate u skladu sa članom 2 tačka 13 Uredbe.

Iz obrazloženja:

Prema sadržaju pravilnika o sistematizaciji radnih mesta kod poslodavca zdravstvenih ustanova po pravilu za obavljanje poslova radnog mesta vozač sanitetskog vozila  propisani su uslovi – III ili IV stepen stručne spreme, KV vozač, položen ispit za vozača B, C i D  kategorije. Pravilnikom je predviđeno da vozač sanitetskog vozila obavlja poslove: da po pismenom nalogu ordinirajućeg doktora, doktora iz Službe hitne medicinske pomoći i referenta za saobraćaj vrši prevoz bolesnika, pri čemu vodi brigu o bolesniku tokom transporta, smeštaja u bolnicu, specijalističkog pregleda i prevoza do zdravstvene ustanove ili stana bolesnika, vrši po potrebi prevoz zdravstvenih radnika za pružanje usluga u stanu bolesnika, prevozi medicinsku dokumentaciju i ostalu dokumentaciju u Službu zajedničkih poslova  iz zdravstvenih stanica i obrnuto, odnosi materijal na laboratorijske analize u nadležnu zdravstvenu ustanovu, svakodnevno održavanje čistoće i ispravnosti vozila, obavezno ostavljanje vozila u ispravnom stanju i napunjenog gorivom, u saradnji sa referentom za saobraćaj u slučaju većih kvarova na vozilu preduzima mere za što bržu opravku u nadležnom servisu, vodi brigu o redovnom servisiranju sanitetskog vozila, vodi posebnu knjigu u koju unosi datume pranja kola, podmazivanja, promene guma, ulja, pređene kolometraže, utroška goriva i bonova za gorivo, po prijemu putnog naloga i izvršene vožnje upisuje podatke, neposredno sarađuje sa referentom za saobraćaj i pridržava se plana i programa ( rasporeda vožnji i radnog vremena) koje sačini referent za saobraćaj, sačinjava nedeljni izveštaj o pređenoj kilometraži.

Svi vozači ekipe hitne medicinske pomoći mimo ugovorenog delokruga brinu se i o instaliranom sistemu za oksigenizaciju odnosno davanje kiseonika, upravljaju svetlosno-zvučnom signalizacijom u vozilu i u postupku medicinskog zbrinjavanja pacijenata obavljaju poslove koje im naloži dežurni lekar ekipe. U postupcima reanimacije odnosno oživljavanja pacijenata pri masaži srca i davanju veštačkog disanja, vozač po nalogu dežurnog lekara vrši ventiliranje ambu-balonom, iznosi set za intubaciju, defibrilator i nosila.

Uredbu o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama („Službeni glasnik RS“ br.44/01...91/2010) donela je Vlada RS na osnovu Zakona o platama zaposlenih u javnim službama. Odredbom člana 2 tačka 13 Uredbe utvrđeni su koeficijenti za obračun i isplatu plata zaposlenih u zdravstvenim ustanovama.

Odredbom ugovora o radu, odnosno njegovog aneksa utvrđen je pripadajući koeficijent za obračun i isplatu plate za rad na poslovima vozača sanitetskog vozila, u skladu sa Uredbom.

Poslodavac je služba koja obavlja delatnost kojom se obezbeđuje zdravstvena zaštita građana, koja obuhvata sprovođenje mera i aktivnosti zdravstvene zaštite koje se, u skladu sa zdravstvenom doktrinom i uz upotrebu zdravstvenih tehnologija, koriste za očuvanje i unapređenje zdravlja ljudi, dakle obavlja zdravstvenu delatnost. Mere i aktivnosti zdravstvene zaštite moraju biti zasnovane na naučnim dokazima, odnosno moraju biti bezbedne, sigurne i efikasne i u skladu sa načelima profesionalne etike. Radi se o zdravstvenoj službi koju čine zdravstveni radnici, odnosno zdravstveni saradnici koji obavljaju zdravstvenu delatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.

Zdravstveni radnici prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti su lica koja imaju završen medicinski, stomatološki, odnosno farmaceutski fakultet, kao i lica sa završenom školom zdravstvene struke, koja neposredno kao profesiju obavljaju zdravstvenu delatnost u zdravstvenim ustanovama ili privatnoj praksi pod uslovima propisanim ovim zakonom. Zdravstveni saradnici prema ovom zakonu su lica sa srednjom, višom, odnosno visokom stručnom spremom koja obavljaju  određene poslove zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi. Dakle, završeni medicinski, stomatološki, farmaceutski fakultet, završena škola zdravstvene struke i neposredno kao profesija obavljanje zdravstvene delatnosti određuju zdravstvenog radnika i time se on razlikuje od zdravstvenog saradnika.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti pored toga što daje definiciju zdravstvenog radnika, nabraja zdravstvene radnike u zavisnosti od stepena stručne spreme. Tako su zdravstveni radnici doktor medicine, doktor stomatologije, diplomirani farmaceut medicinski biohemičar – sa završenim odgovarajućim  fakultetom zdravstvene struke, drugi zdravstveni radnik – sa završenom odgovarajućom visokom, višom, odnosno srednjom školom zdravstvene struke.

Zakon propisuje obavezu zdravstvenih radnika da zdravstvenu delatnost obavljaju u skladu sa važećom zdravstvenom doktrinom i u skladu sa kodeksom profesionalne etike. Ordbom člana 173 Zakona o zdravstvenoj zaštiti  zabranjeno je  obavljanje zdravstvene delatnosti  od strane lica koja se u smislu ovog zakona ne smatraju zdravstvenim radnicima i zdravstvenim saradnicima.

Uslov za obavljanje poslova vozača sanitetskog vozila nije završena  škola zdravstvene struke, niti vozač obavlja neposredno kao profesiju zdravstvenu delatnost, a u opisu njegovih poslova nije, niti može biti pružanje medicinske pomoći s obzirom na stručnu spremu koju ima. Zato vozač nije zdravstveni radnik u smislu Zakona o zdravstvenoj zaštiti pa se pri obračunu plate ne može primeniti koeficijent utvrđen za zdravstvene radnike.

Izvršioci na poslovima vozača po slovu zakona ne mogu obavljati zdravstvenu delatnost radi čega i u slučaju da stvarno vrše poslove iz njenog sadržaja oni to čine protivpravno i iz toga ne mogu izvući korist.

(pravno shvatanje usvojeno jednoglasno na zajedničkoj sednici Apelacionih sudova i to: Apelacionog suda u Beogradu, Apelacionog suda u Nišu, Apelacionog suda u Novom Sadu i Apelacionog suda u Kragujevcu održanoj dana 11.04.2014. godine u prostorijama Apelacionog suda u Novom Sadu)
 

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje