Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English

BEOGRAD - Prvi predsednik Apelacionog suda u Beogradu, od njegovog osnivanja 2010. godine, sudija Duško Milenković u intervjuu Tanjugu objašnjava zašto sudije tog suda donose ponekad drugačije odluke od prvostepenih presuda - "smele odluke" koje skreću pažnju javnosti.

Takođe, ukazuje zašto se zalaže za češću zamenu pritvora alternativnim merama, ocenjuje postupanje nižestepenih sudova i govori o budućem radu tog suda.

Ističući da je obaveza Apelacionog suda da ukine prvostepenu odluku uvek kada postoji apsolutna bitna povreda postupka ili kada je činjenično stanje u pogrešno ili nepotpuno utvrđeno u prvostepenom postupku, Milenković upozorava da bi inače održavanje takve presude na snazi bilo bi suprotno zakonu.

Na komentare u javnosti da Apelacioni sud donosi "smele odluke", kao što su slučaj Taton, Marina Andrejić, Gnjilanska grupa...Milenković odgovara da to nikako ne ukazuje da prvostepene sudije nisu bile dovoljno hrabre da donesu takve odluke.
"Sama činjenica da je zakon predvideo da u Apelacinom sudu po žalbi odlučuje troje sudija profesionalaca, a pet sudija u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina, pokazuje da mora više da se analizira tok postupka", naveo je sudija.

To, kako je istakao, doprinosi da sudije nekad zauzmu drugačiji stav u odnosu na prvostepenog sudiju, koji sudi sam ili u veću sa sudijama porotnicima i preinače njegovu presudu.
"Upravo iz razloga ogromne odgovornosti sudija Apelacionog suda, pred kojim se pravnosnažno okončava najveći broj postupaka u Srbiji, neretko se ponovo otvara pretres (suđenje u drugostepenom postupku i izvođenje dokaza) kako bi se u potpunosti utvrdilo činjenično stanje", objasnio je sudija.

Kada je u pitanju umanjenje kazni izrečenih prvostepenim presudama, predsednik beogradskog Apelacionog suda je napomenuo da je obaveza tog suda da zajedno sa druga tri apelaciona suda u Republici, ujednačava sudsku praksu i vodi računa o kaznenoj politici u Republici Srbiji.

Sud mora da vodi računa kako o generalnoj prevenciji (u smislu uticanja na sve potencijalne izvršioce krivičnih dela da ista ne izvrše), a naročito o specijalnoj prevenciji (ličnost okrivljenog, njegove lične i porodične prilike, raniji život i drugo, te kojom kaznom će se na njega najbolje uticati da ubuduće ne vrši krivična dela).

Kada su u pitanju pritvori, Milenković smatra da sudovi moraju u praksi mnogo češće da primenjuju alternativne mere za obezbeđenje prisustva okrivljenog kao što je kućni pritvor, javljanje policiji, zabrane sastajanja sa svedocima, oštećenima...a da pritvor određuju i produžavaju samo kada je to zaista nužno za neometano vođenje krivičnog postupka.
"Takvo postupanje sudova je neophodno jer je pravo na slobodu jedno od osnovnih Ustavom priznatih prava čije se ograničenje mora svesti na najkraće moguće vreme", upozorio je Milenković.

S druge strane, kako je naveo, preterana upotreba pritvora može predstavljati i znatno opterećenje za budžet Srbije ukoliko bi se pokazala njegova neosnovanost (okrivljeni koji je određeno vreme proveo u pritvoru bude oslobođen - Marina Andrejić dve godine, ili optužba protiv njega bude odbijena - Jezdimir Vasiljević).

Analizirajući statistiku o radu tog suda, Milenković je ocenio da broj ukinutih i preinačenih odluka nije veliki i da je podignut kvalitet odluka prvostepenih sudova.

Međutim, s obzirom na broj odluka Ustavnog suda kojim su utvrđene povrede prava, Milenković je ukazao da prvostepeni sudovi u narednom periodu moraju više da rade prvenstveno na kvalitetu, ali i podizanju nivoa ažurnosti.
"Kao predsednik Odeljenja sudske prakse i dalje ću se zalagati da se sudijama nižestepenih sudova blagovrememno i u kontinuitetu omogući upoznajvanje sa pravnim shvatanjima, stavovima i zaključima ovog suda, čime se smanjuje broj ukinutih i preinačenih odluka", rekao je on. Takođe će, kako je rekao, insistirati i dalje da Apelacioni sud u svojim odlukama daje jasne naloge prvostepenim sudovima koje radnje treba da preduzmu u ponovljenom postupku i nedvosmisleno obrazlaže zašto su žalbeni navodi neosnovani, odnosno osnovani.

"U tom smislu od velikog značaja je i saradnja koja postoji između sva četiri apelaciona suda (Beogradu, Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu) na kojoj ću i u narednom periodu kao predsednik suda insistirati", rekao je on.

Ukazujući da Apelacioni sud u Beogradu, od osnivanja, ima veliki priliv predmeta, Milenković je naveo da je prosečan broj predmeta u radu po sudiji Apelacionog suda 220 i izrazio nadu da će nedavni izbor 13 sudija u taj sud, omogućiti da se znatno smanji broj predmeta u radu po sudiji.
"Dakle, u 2014. godinu Apelacioni sud ulazi znatno rasterećeniji u pogledu broja predmeta u radu po sudiji što omogućava i svim građanima koji traže zaštitu svojih prava pred ovim sudom, stvaranje uslova za znatno delotvorniju Ustavom priznatu pravičnu zaštitu", naglasio je Milenković.

Novom sudskom mrežom koja se uspostavlja u 2014. godini menja se nadležnost i Apelacionog suda u Beogradu, tako da će taj sud biti pored dosadašnje nadležnosti za sudove sa područja Višeg suda u Beogradu, Višeg suda u Valjevu i Višeg suda u Smederevu, nadležan i za područje Višeg suda u Pančevu.

Prema novoj mreži, ovaj sud će pokrivati područje na kojem je nastanjeno oko 2.300.000 stanovnika.

Apelacioni sud u Beogradu tokom 2013. godine imao je ukupno u radu 37.037 predmeta, pošto je u ovu godinu ušao sa 12.900 nerešenih predmeta iz prethodnih godina, a do 1. oktobra primio je još 24.137 predmeta.

Do 1. oktobra 2013. godine ovaj sud je rešio ukupno 21.836 predmeta, te je u radu ovog suda ostao ukupno 15.201 predmet.

Od medijski propraćenih predmeta, trenutno je pred tim sudom u toku drugostepeni postupak po žlabama na rešenje o odbijanju zahteva za ponavljanje postupka u slučaju ubistva Brisa Tatona, slučaju vođe "Obraza" Mladena Obradovića, "Badžine grupe", za ratni zločin u Lovasu i protiv "Gnjilanske grupe".

Taj sud ceni i parnični predmet u sporu između države i naslednika Slobodana Miloševića za kuću u Užičkoj.

Pored rada sa žalbama nižih sudova, pred Apelacionim sudom je do 1. oktobra 2013. godine u 100 predmeta je otvorena rasprava(suđenje) u Građanskom odeljenju, a u Krivičnom odeljenju u 103 predmeta je otvoren pretres (suđenje).

U građanskom odeljenju ovog suda u navedenom periodu je do sada potvrđeno oko 42 odsto razmatranih presuda, 16 odsto presuda je ukinuto. dok je oko četiri odsto presuda delimično potvrđeno, isti broj presuda je preinačen, dok je oko pet odsto presuda delimično preinaceno.

Jedan odsto presuda delimično je ukinut, a 25 odsto predmeta je rešeno na drugi način (odbačena zalba i drugo).

U krivičnom odeljenju do sada je potvrđeno oko 65 odsto razmatranih presuda, oko 10 odsto presuda je preinačeno, dok je dva odsto presuda delimično preinačeno.

Oko 19 odsto presuda je ukinuto, jedan odsto presuda delimično ukinuto i tri odsto predmeta je rešeno na drugi način (odbačena zalba, obustava postupka i drugo).

(Preuzeto od Novinske agencije „Tanjug“)

 

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje