Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
17.11.2010.

Gž 14867/10

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Gž 14867/10
Dana 17.11.2010. godine
B E O G R A D

U IME NARODA

APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Ivana Negića i Aleksandre Đorđević, članova veća, u parnici tužilje AA, čiji je punomoćnik AB, advokat, protiv tuženih BB, čiji je punomoćnik BA, advokat i JKP „POGREBNE USLUGE“ iz Beograda, ul, Ruzveltova br. 50, čiji je punomoćnik VA, advokat, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužilje izjavljenoj protiv presude Četvrtog opštinskog suda u Beogradu P-6245/08 od 23.03.2009. godine koja je ispravljena rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P-77291/10 od 15.07.2010. godine, u sednici veća održanoj dana 17.11.2010. godine, doneo je


P R E S U D U

ODBIJA SE KAO NEOSNOVANA žalba tužilje i POTVRĐUJE presuda Četvrtog opštinskog suda u Beogradu P-6245/08 od 23.03.2009. godine koja je ispravljena rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P-77291/10 od 15.07.2010. godine.


O b r a z l o ž e nj e

Presudom Četvrtog opštinskog suda u Beogradu P-6245/08 od 23.03.2009. godine koja je ispravljena rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P-77291/10 od 15.07.2010. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da ima pravo korišćenja groba broj aa na groblju Nova Bežanija što su tuženi BB i JKP “Pogrebne usluge” iz Beograda dužni da priznaju, trpe i dozvole da se tužilja AA upiše kao korinik groba broj aa na groblju Nova Bežanija. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da prvotuženoj naknadi troškove parničnog postuka u iznosu od 7.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema presude.

Protiv navedene presude tužilja je blagovremeno izjavila žalbu, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženo JKP “Pogrebne usluge” iz Beograda je dalo odgovor na žalbu tužilje.

Ispitujući pravilnost pobijane presude, u smislu člana 372 ZPP-a, Apelacioni sud je našao da žalba nije osnovana.

U provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361 stav 2 tačke 1, 2, 5, 7 i 9 ZPP-a, na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i sada pok. PP su roditelji pok. PP1 koji je sahranjen u grobu broj aa na groblju Nova Bežanija u Beogradu. Na osnovu obavljene sahrane pravo korišćenja predmetnog groba stekao je PP, otac umrlog. PP je umro _.200_. godine. Za jedinog naslednika njegove zaostavštine, između ostalog i prava korišćenja spornog groba, oglašena je njegova supruga, ovde tužena BB.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je postupio prvostepeni sud kada je odbio tužbeni zahtev.

Prvostepena presuda je doneta pravilnom primenom materijalnog prava - Zakona o sahranjivanju i grobljima (“Službeni glasnik SRS” broj 20/77, 24/85 i 6/89 i “Službeni glasnik Republike Srbije” broj 53/93, 67/93 i 48/94) koji propisuje da se grobna mesta (parcele) daju na korišćenje pod uslovima i na način utvrđen odlukom Skupštine opštine i Odluke o uređivanju i održavanju groblja i sahranjivanju (“Službeni list grada Beograda” broj 27/02, 30/03 i 11/05) koja propisuje da se grobno mesto kod prve sahrane daje na korišćenje srodnicima umrlog po sledećem redosledu: bračni drug umrlog, dete umrlog (bračno, vanbračno, usvojeno), roditelji umrlog (član 21 stav 1), te da ukoliko ima više lica istog stepena srodstva sa umrlim, korisnik grobnog mesta je lice koje oni sporazumno, između sebe, odrede, a u suprotnom, preduzeće, odnosno preduzetnik će odrediti korisnika grobnog mesta (član 23 stav 2).

Izjavljenom žalbom, po nalaženju ovoga suda, neosnovano se osporava zakonitost pobijane presude.

Izvođenje dokaza saslušanjem tužilje predloženo je na okolnosti koje nisu od značaja za odluku o predmetu spora. Odluka o tužiljinom pravu korišćenja spornog grobnog mesta ne zavisi od njenog učešća u izboru i finansiranju izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika. Nadgrobni spomenik je stvar koja, usled svoje namene, u izvesnom smislu čini celinu sa grobom koji pripada, ali se isti uvek može odvojiti od groba i, za razliku od groba, može biti predmet prava svojine i građanskopravnog prometa. Po osnovu prava svojine ili susvojine na nadgrobnom spomeniku ne može se steći pravo korišćenja ili sukorišćenja groba. To pravo se stiče po posebnim, administrativnim propisima sadržanim u navedenoj gradskoj odluci koja, za slučaj da prilikom prve sahrane ima više lica istog stepena srodstva kojima se daje na korišćenje grobno mesto, propisuje da oni između sebe moraju odrediti jednog za korisnika, a ukoliko to ne učine korisnika će odrediti Javno preduzeće koje upravlja i održava groblja. Iskaz tužilje o okolnostima pod kojima je sada pok. PP postao korisnik predmetnog grobnog mesta, imajući u vidu sadržinu podzakonskog akta, ne bi mogao dovesti do donošenja drugačije odluke, jer je tužiljin bivši suprug pravo korišćenja grobnog mesta moga steći ili na osnovu sporazuma sa tužiljom ili ga je za to odredilo tuženo JKP “Pogrebne usluge” iz Beograda zato što sa tužiljom takav sporazum nije postignut.

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka, jer je zasnovana na pravilnoj primeni članova 149 i 150 ZPP-a.

Sa svega navedenog, na osnovu čl. 375 ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija
Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnica
Svetlana Antić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje