Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
21.03.2018.

Gž 1891/18

Republika Srbija
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Gž 1891/18
21.03.2018. godine
Beograd


APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Veselinke Milošević, članova veća, u parnici tužioca AA, koga zastupa punomoćnik AB, adovkat iz Beograda, protiv tuženog BB, koga zastupa punomoćnik AB1, advokat iz Beograda, radi duga, odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu P 3864/17 od 20.09.2017. godine, ispravljenog rešenjem istog suda P 3864/17 od 08.01.2018. godine u sednici održanoj 21.03.2018. godine, doneo je


R E Š E Nj E

UKIDA SE rešenje Višeg suda u Beogradu P 3864/17 od 20.09.2017. godine, ispravljeno rešenjem istog suda P 3864/17 od 08.01.2018. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovni postupak.


O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu P 3864/17 od 20.09.2017. godine, koje je ispravljeno rešenjem istog suda P 3864/17 od 08.01.2018. godine, stavom prvim izreke određena je privremena mera i naloženo “AA” banci da novčana sredstva sa računa tuženog broj 125-601801602-36 koji se vodi kod ove banke, kao i ostalim bankama koji vode račune tuženog, a u izosu od 8.235.750,00 dinara prenesu u depozit javnog izvršitelja II. Drugim stavom izreke odlučeno je da privremena mera ostaje na snazi sve do pravosnažnog okončanja parničnog postupka.

Blagovremenom žalbom tuženi je pobijao navedeno rešenje iz svih zakonskih razloga.

Ispitujući pobijano rešenje u smislu člana 386 u vezi člana 402 ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 sa kasnijim izmenama i dopunama), Apelacioni sud je našao da je žalba tuženog osnovana.

Prema razlozima prvostepenog suda u konkretnom slučaju ispunjeni su uslovi za određivanje predložene privremene mere iz člana 285, 293 stav 1 i 294 stav 1 Zakona o izvršenju i obezbeđenju, pa je primenom člana 327 stav 1 ZPP odlučeno kao u izreci. Po nalaženju prvostepenog suda, s obzirom na navode tužioca o ponašanju tuženog, koji je odbio da potpiše specijalno punomoćje za prijem novca na ime troškova zastupanja, čime je tužilac kao izvršni poverilac učinio verovatnim postojanje potraživanja i opasnost da će bez takve mere tuženi, kao izvršni dužnik osujetiti ili znatno otežati naplatu potraživanja, time što će svoju imovinu, odnosno svoja sredstva otuđiti, prikriti ili na drugi način njima raspolagati, ispunjeni su zakonski uslovi za određivanje predložene privremene mere.

Po nalaženju Apelacionog suda, izneto stanovište prvostepenog suda za sada se ne može se prihvatiti kao pravilno, jer su razlozi prvostepenog suda o bitnim činjenicama nejasni i nepotpuni, čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374 stav 2 tačka 12 ZPP na koju se osnovano žalbom tuženog ukazuje.

Prema stanju u predmetu tužba u ovoj parnici podneta je 19.07.2017. godine i u istoj je predloženo određivanje privremene mere o kojoj je odlučeno pobijanim rešenjem. Odredbom člana 550 Zakona o izvršenju i obezbeđenju (“Službeni glasnik RS” broj 106/15, 106/16-autentično tumačenje i 113/17-autentično tumačenje) propisano je da Zakon o izvršenju i obezbeđenju (“Službeni glasnik RS” broj 31/11, 99/11- drugi zakon, 109/13 – odluka US, 55/14 i 139/14) prestaje da važi 01. jula 2016. godine. Sledećom odredbom važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju u članu 551 propisano da je da ovaj Zakon stupa na snagu 01. jula 2016. godine, osim u tom članu određenih odredaba. Izvršni postupci i postupci obezbeđenja koji su počeli pre stupanja na snagu ovog zakona nastavljaju se prema Zakonu o izvršenju i obezbeđenju (“Službeni glasnik RS” broj 31/11 sa kasnijim izmenama i dopunama) shodno odredbi člana 545 važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

Imajući u vidu navedeno, u konkretnom slučaju, u postupku odlučivanja o predloženoj privremenoj meri, kao postupku obezbeđenja, trebalo je primeniti odredbe važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju, s obzirom da je postupak obezbeđenja, odnosno tužba sa predlogom za određivanje privremene mere podneta 19.07.2017. godine, posle stupanja na snagu važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

Prema opštim pravilima obezbeđenja propisanim u važećem Zakonu o izvršenju i obezbeđenju, privremene mere spadaju u sredstva obezbeđenja (član 414), s tim što se u predlogu za obezbeđenje precizno naznačavaju potraživanje čije se obezbeđenje zahteva, zakonski razlozi za obezbeđenje, činjenice i dokazi iz kojih proizilazi verovatnost postojanja zakonskih razloga za obezbeđenje i vrsta sredstva obezbeđenja (član 415 stav 2 navedenog zakona). U predlogu za određivanje privremene mere naznačava se vrsta privremene mere i njeno trajanje, sredstvo i predmet kojim se ona izvršava, s tim što se kod naznačavanja sredstva i predmeta kojima se privremena mera izvršava shodno primenjuju odredbe o sredstvima i predmetima izvršenja radi ostvarivanja potraživanja na osnovu rešenja o izvršenju (član 416 navedenog zakona). Odredbom člana 424 navedenog zakona propisano je da sud može odlučiti o predlogu za obezbeđenje, pre nego što ga dostavi izvršnom dužniku i omogući mu da se o njemu izjasni pod uslovima propisanim u stavu prvom ovog člana, a inače sud razmatra i utvrđuje samo činjenice koje su stranke iznele i izvodi samo dokaze koje su stranke predložile izuzev kada se primenjuje prinudni propis (stav1i 2 ovog člana). Odredbom člana 449 navedenog zakona propisano je da se privremenom merom obezbeđuje novčano ili nenovčano potraživanje čije je postojanje izvršni poverilac učini verovatnim, s tim da bi se odredila privremena mera za obezbeđenje novčanog potraživanja, izvršni poverilac pored verovatnoće postojanja potraživanja, mora učiniti verovatnim da će bez privremene mere izvršni dužnik osujetiti ili znatno otežati naplatu potraživanja time što će svoju imovinu ili sredstva otuđiti, prikriti ili na drugi način njima raspolagati (opasnost po potraživanje), s tim što se privremenom merom mogu obezbediti i nedospela, uslovna i buduća potraživanja. Izvršni poverilac nije dužan da dokaže opasnost po potraživanje ako učini verovatnim da izvršni dužnik može zbog privremene mere pretrpeti samo neznatnu štetu ili da potraživanje treba da se ispuni u inostranstvu. Pretpostavljena opasnost po novčano potraživanje postoji u slučajevima propisanim odredbom člana 450 navedenog Zakona o izvršenju i obezbeđenju, a rešenje o privremenoj meri sadrži pored ostalog precizno navedeno potraživanje koje se obezbeđuje, vrstu privremene mere i sredstvo i predmet kojim se ta mera izvršava shodno odredbi člana 453 istog zakona. Vrste privremenih mera za obezbeđivanje novčanog potraživanja su propisane u članu 459 važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju, tako da se radi obezbeđenja novčanog potraživanja može odrediti svaka mera kojom se postiže svrha obezbeđenja, a naročito, pored ostalih, nalog organizaciji za prinudnu naplatu da bankama koje vode račune izvršnog dužnika naloži da novčana sredstva u visini obezbeđenog potraživanja prenesu u depozit javnog izvršitelja.

Imajući u vidu prethodno navedene odredbe važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju, koje se imaju primeniti u postupku odlučivanja o predloženoj privremenoj meri, u konkretnom slučaju izostalo je navođenje jasnih i potpunih razloga prvostepenog suda, o tome koja je pitanja razmotrio i koje činjenice utvrdio na osnovu onoga što su stranke iznele, odnosno dokaza koje su stranke priložile i predložile u pogledu zakonom propisanih uslova za određivanje privremene mere. Zbog toga se zakonitost i pravilnost pobijanog rešenja ne mogu ispitati, pa je primenom člana 391 stav 1 u vezi člana 401 ZPP odlučeno kao u izreci.

Prvostepeni sud će u ponovnom postupku imajući u vidu prethodno iznete primedbe i odredbe Zakona o izvršenju i obezbeđenju, razmotriti i utvrditi činjenice koje su stranke iznele, odnosno dokaze koje su predložile, te oceniti postojanje zakonskih uslova za određivanje predložene privremene mere, radi obezbeđenja novčanog potraživanja, kako bi bio u mogućnosti da donese pravilnu i zakonitu odluku za koju će dati jasne i potpune razloge da bi se njena zakonitnost i pravilnost mogle ispitati.

Predsednik veća-sudija
Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Jasmina Đokić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje