Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
21.09.2011.

Gž 2459/10

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Gž 2459/10
Dana 21.09.2011. godine
B E O G R A D


U IME NARODA

APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Dragane Marinković i Lovorke Stojnov, članova veća, u parnici tužilaca AA i AA1, koje zastupa punomoćnik AB, advokat, protiv tuženog BB, koga zastupa punomoćnik BA, advokat, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj na presudu Opštinskog suda u Smederevu P 179/07 od 08.12.2008. godine u sednici održanoj 21.09.2011. godine, doneo je


P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana žalba tuženog i POTVRĐUJE presuda Opštinskog suda u Smederevu P 179/07 od 08.12.2008. godine u drugom stavu izreke.

  PREINAČUJE SE presuda Opštinskog suda u Smederevu P 179/07 od 08.12.2008. godine u prvom stavu izreke, tako što SE ODBIJA tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da zaostavštinu sada pok. PP, bivše iz _ po osnovu zajedničkog sticanja u vanbračnoj zajednici sa sada pok. PP1, bivšim iz _ predstavlja ½ osnivačkih udela Preduzeća za proizvodnju, usluge, spoljnu i unutrašnju trgovinu "AA", što bi tuženi bio dužan da prizna i trpi da se tužioci kao zakonski naslednici i pravni sledbenici sada pok. PP, na osnovu ove presude, kao podobne isprave, upišu kao osnivači sa udelom od po ¼ dela osnivačkih prava na navedenom preduzeću u Registar privrednih subjekata Agencije za privredne registre.

PREINAČUJE SE rešenje o troškovima postupka iz četvrtog stava izreke presude Opštinskog suda u Smederevu P 179/07 od 08.12.2008. godine, tako što se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.


O b r a z l o ž e nj e

Presudom Opštinskog suda u Smederevu P 179/07 od 08.12.2008. godine stavom prvim izreke, utvrđeno je da zaostavštinu sada pok. PP, bivše, iz _, po osnovu zajedničkog sticanja u vanbračnoj zajednici sa sada pok. PP1, bivšim, iz _, predstavlja ½ osnivačkih udela Preduzeća za proizvodnju, usluge, spoljnu i unutrašnju trgovinu "AA", što je tuženi dužan da prizna i trpi da se tužioci kao zakonski naslednici i pravni sledbenici sada pok. PP, bivše, iz _, na osnovu ove presude, kao podobne isprave, upišu kao osnivači sa udelom od po ¼ dela osnivačkih prava na prethodno navedenom preduzeću u Registar privrednih subjekata Agencije za privredne registre. Drugim stavom izreke, utvrđeno je da zaostavštinu sada pok. PP, po osnovu zajedničkog sticanja sa PP1, predstavlja ½ dela kuće aa, što je tuženi dužan da prizna i trpi da tužioci kao zakonski naslednici sada pok. PP, u postupku fizičke deobe ove kuće izdvoje svoj suvlasnički udeo od po ¼ dela. Trećim stavom izreke, privremena mera, usvojena rešenjem tog suda P 179/07 od 11.09.2007. godine, održana je na snazi do pravnosnažnog okončanja ovog postupka. Četvrtim stavom izreke, obavezan je tuženi da tužiocima, kao solidarnim poveriocima, na ime troškova postupka plati 194.430,00 dinara.

Blagovremenom žalbom tuženi je pobijao prvi, drugi i četvrti stav izreke ove presude iz svih zakonskih razloga.

Ispitujući prvostepenu presudu u pobijanom delu, u smislu člana 372. ZPP-a, Apelacioni sud je našao da je žalba tuženog delimično osnovana, a da je delimično neosnovana.

Prvostepeni sud, pri donošenju pobijanog dela presude nije učinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. ZPP-a, na koje ovaj sud, kao drugostepeni, pazi po službenoj dužnosti, a neosnovano se žalbom tuženog ukazuje na bitnu povredu postupka iz tačke 12. ove zakonske odredbe. Izneti razlozi o bitnim činjenicama su jasni i potpuni, međusobno su saglasni i neprotivrečni su sadržini izvedenih dokaza, te se njena zakonitost i pravilnost u tom delu mogu ispitati.

Ocenom izvedenih dokaza prvostepeni sud je utvrdio da je sada pok. PP, ćerka tužilje AA i sestra tužioca AA1. Ona je živela u vanbračnoj zajednici sa sada pok. PP1, od 1990. godine, do 22.08.2006. godine i iz te zajednice imali su zajedničko dete, sada pok. PP2. Svo troje, poginuli su u saobraćajnoj nesreći dana 22.08.2006. godine u 14 časova. U toku trajanja vanbračne zajednice osnovano je preduzeće "AA" i izgrađena je kuća aa, vlasništvo Opštenarodne imovine-državna svojina, korisnik „Srbija-vode“, Beograd, Vodoprivredna organizacija Smederevo. U vanbračnu zajednicu nisu uneli posebnu imovinu, osim placa na kome je sagrađena kuća i izgrađene garaže na njemu, koja je predstavljala posebnu imovinu sada pok. PP1. U zajednici su sve poslove obavljali zajednički, oko izgradnje kuće, s tim što je sada pok. Gordana pripremala hranu, a sada pok. PP1 obavljao pojedine građevinske poslove, s tim da su zajedno radili i na izgradnji stovarišta i u domaćinstvu, kao i poslove oko podizanja deteta. Preduzeće "AA" je počelo sa radom 1991. godine i u njemu su oboje radili, tako što je sada pok. PP1 pretežno obavljao komercijalne poslove i fizičke poslove oko prijema, utovara i istovara robe, dok je sada pok. PP pretežno obavljala administrativne poslove. U toku zajednice nisu imali pomoć rođaka, ni prijatelja, a sve vreme rada preduzeća imovina je uvećavana, tako da je po nalaženju prvostepenog suda sada pok. PP bila ne samo radnik preduzeća, već i njegov osnivač. Po nalaženju prvostepenog suda, predmetna imovina stečena je u toku trajanja vanbračne zajednice i njihov doprinos u sticanju je podjednak, imajući u vidu značaj i vrednost poslova koje su obavljali, te da su sve vreme sve te poslove zajedno radili. Predmetna kuća izgrađena je na državnom zemljištu, koje je zauzeto, pa na istom sada pok. PP i PP1 nisu stekli pravo svojine niti korišćenja. Međutim, to po nalaženju prvostepenog suda ne isključuje mogućnost utvrđivanja prava svojine na objektu koji je građen u zajednici i na kome može postojati pravo svojine dok objekat postoji. Međutim, kako je plac na kome se kuća nalazi, samovlasno zauzeto zemljište, a na njemu je bio sagrađen objekat male površine i vrednosti u odnosu na površinu i vrednost celog objekta, to po nalaženju prvostepenog suda vrednost istih nije uticala na veće učešće sada pok. PP u sticanju zajedničke imovine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da se sada pok. PP, PP1 i PP2 međusobno nisu mogli nasleđivati, jer je pretpostavka, da neko lice nasledi drugo, da ga nadživi, a kako je predmetna imovina stečena u vanbračnoj zajednici, podjednakim doprinosom, sticalaca, to je utvrđeno da zaostavštinu sada pok. PP predstavlja ½ predmetne imovine.

Po nalaženju Apelacionog suda, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a zatim pravilnom primenom materijalnog prava zaključio da je predmetna kuća stečena u vanbračnoj zajednici, te da predstavlja zajedničku imovinu, a kako su pravilno ocenjeni doprinosi sticalaca, to je pravilno odlučio kada je drugim stavom izreke usvojio tužbeni zahtev. Neosnovano se žalbom tuženog ukazuje da nije uzeta u obzir vrednost postojećeg objekta i parcele, koji su predstavljali posebnu imovinu sada pok. PP1, jer je prvostepeni sud upravo ovu činjenicu ocenio i zaključio da budući da se radi o placu koji je državno zemljište i koji je samovlasno zauzet, to se na njemu po osnovu građenja nije moglo steći pravo svojine, niti korišćenja, pa je bez značaja vrednost parcele, a kako je izgrađeni objekat male vrednosti i površine, a tuženi u postupku nije dokazao suprotno, pravilan je zaključak da vrednost istih ne utiče na veće učešće sada pok. PP1 u sticanju. Pravilno je prvostepeni sud zaključio, primenom člana 3. stav 1. Zakona o nasleđivanju da naslediti može samo onaj ko je živ u trenutku ostaviočeve smrti, pa kako su sada pok. PP, PP1 i PP2, umrli istovremeno, to nije moglo biti međusobnog nasleđivanja.

Iz tih razloga, ovaj sud je primenom člana 375. ZPP-a odlučio kao u prvom stavu izreke.

Osnovano se žalbom tuženog ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava u delu odluke, kojim je utvrđeno da ½ osnivačkih udela preduzeća "AA" predstavlja zaostavštinu sada pok. PP po osnovu zajedničkog sticanja u vanbračnoj zajednici, jer je prvostepeni sud na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno zaključio da je sada pok. PP bila osnivač preduzeća. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, preduzeće je osnovao sada pok. PP1 na osnovu Odluke o osnivanju i registrovano je rešenjem Privrednog suda od 19.02.1991. godine, a u trenutku njihove smrti, preduzeće je bilo upisano u Registar privrednih subjekata, Agencije za privredne registre Republike Srbije i kao osnivač je bio upisan sada pok. PP1, sa udelom od 100%. Upisom osnivanja preduzeća u Registar privrednih subjekata u celini se realizuju sva pravna dejstva osnivačkog akta, po kome je izvršen eventualno unos zajedničke imovine sticalaca, kao osnivačkog uloga tog preduzeća, te preduzeće po sili zakona konstituiše svoja vlasnička prava na unetom osnivačkom ulogu zbog čega vanbračni supružnik, koji nema status osnivača, ne može steći status osnivača preko uloga unetog u društvo iz zajedničke imovine, već može ostvarivati samo obligaciono-pravni zahtev, adekvatan svom doprinosu u sticanju. Ovo proizilazi iz odredbe člana 8. Zakona o privrednim društvima kojom je propisano da privredno društvo stiče svojstvo pravnog lica unošenjem podataka o tom društvu u registar koji se vodi na način propisan Zakonom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata. Imovinu društva u smislu ovog zakona čini pravo svojine i druga prava koja društvo ima na ulozima ili je steklo poslovanjem u smislu člana 13. tačke 11. navedenog zakona. Iz navedenog sledi da nije bilo mesta primeni pravila o sticanju u vanbračnoj zajednici i utvrđivanja da ½ osnivačkih udela preduzeća predstavlja zaostavštinu sada pok. PP i upisa osnivačkih prava u Registar privrednih subjekata, tužilaca kao njenih zakonskih naslednika i pravnih sledbenika.

Zbog toga je ovaj sud primenom člana 380. stav 1. tačka 4. ZPP-a, odlučio kao u stavu drugom izreke ove presude.

Primenom člana 161. stav 2. ZPP-a, ovaj sud je preinačio rešenje o troškovima postupka iz četvrtog stava izreke pobijane presude, a na osnovu člana 149. stav 2. ZPP-a, imajući u vidu uspeh stranaka u ovom sporu.

Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija:
Jasminka Stanojević s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Svetlana Antić

 

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje