Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
17.11.2011.

Gž 5760/10

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Gž 5760/10
17.11.2011. godine
B E O G R A D

 


APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić-Momirović, predsednika veća, Nevenke Romčević i Marine Jakić, članova veća, u parnici tužilaca AA i AA1, koje zastupa AB, advokat, protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Republičko javno pravobranilaštvo – Odeljenje u Zaječaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv međupresude Opštinskog suda u Negotinu P 362/08 od 23.02.2009. godine, u sednici veća održanoj dana 17.11.2011. godine, doneo je


R E Š E Nj E

UKIDA SE međupresuda Opštinskog suda u Negotinu P 362/08 od 23.02.2009. godine i predmet VRAĆA Osnovnom sudu u Negotinu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e

Međupresudom Opštinskog suda u Negotinu P 362/08 od 23.02.2009. godine utvrđeno je da je tužbeni zahtev tužilaca AA i AA1 za naknadu štete prema tuženoj Republici Srbiji, osnovan.

Protiv navedene međupresude blagovremeno je izjavila žalbu tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Apelacioni sud u Beogradu je ispitao pobijanu odluku u smislu čl. 372 ZPP i nalazi da je žalba osnovana.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom pobijanom presudom pred Okružnim sudom u Negotinu vođen je krivični postupak K 57/07 protiv okr. OO, zbog krivičnog dela teškog ubistva iz čl. 114 stav 1 tačka 9 Krivičnog zakonika, počinjenog u stanju neuračunljivosti, a po predlogu za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi Kt 81/07 od 15.11.2007. godine, koji je okončan rešenjem K 57/07 od 12.12.2007. godine, kojim je prema okr. OO izrečena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kao i mera bezbednosti oduzimanja lovačke puške dvocevke – horizontalnih cevi „Crvena zastava“ kalibra 12 sa fabričkim brojem _, jedan redenik za lovačku municiju, zbog toga što je 27.07.2007. godine posle 17,00 časova u selu _ u stanju neuračunljivosti izazvane impulsima i sadržajima bolesti vrste paranoidne psihoze – perizistentni (trajni) poremećaj sa sumanutošću i u stanju psihotičke anksioznosti, lišio života devet meštana sela _ među kojima i AAA i AAA1, roditelje tužioca AA, odnosno ćerku tužilje AA1 i pokušao da liši života još dva lica. OO je odobrenje za nabavljanje oružja – lovačke puške broj 124549 izdato 19.03.1992. godine od strane SR Srbije SO Zaječar – Sekretarijat Zaječara, a na osnovu podnetog zahteva za nabavljanje, držanje i nošenje oružja od 24.02.1992. godine. Iz otpusne liste sa epikrizom, izdate od Instituta za neuropsihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“ u Beogradu je utvrđeno da je OO bio lečen u tom institutu u periodu od 14.05.2006. do 15.05.2006. godine, da je data terapija i otpušten na zahtev supruge i brata, kako bi nastavio lečenje u mestu boravka (Austrija), sa završnom dijagnozom F 23.3 psichozis-acuta paranoidna slika, uz konstataciju da se radi o prvom psihijatrijskom lečenju. Iz istorije bolesti je utvrđeno da je pacijent primljen pred zoru 14.05.2006. godine zbog agitacije i agresivnosti u autobusu na liniji Beč-Negotin, uz asistenciju pet milicionera i šest tehničara, a o prisilnoj hospitalizaciji institut je obavestio Drugi opštinski sud u Beogradu u skladu sa čl. 44 Zakona o zdravstvenoj zaštiti i čl. 46 Zakona o vanparničnom postupku. Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju prvostepeni sud je ocenio da MUP Srbije, kao državni organ, i pored saznanja da OO poseduje vatreno oružje i da je još 15.05.2006. godine ispoljio izuzetno agresivno i nasilno ponašanje, nije preduzeo nikakve radnje u cilju oduzimanja vatrenog oružja koje je on posedovao, a Drugi opštinski sud u Beogradu, nakon obaveštenja od strane Instituta „Dr Laza Lazarević“ o događaju koji se odigrao 15.05.2006. godine propustio da donese odluku o zadržavanju OO na lečenju u zdravstvenoj organizaciji, te je zbog nečinjenja državnih organa, Republika Srbija odgovorna za naknadu štete.

Žalbom se osnovano osporava pobijana međupresuda zbog nejasnih, paušalnih i nedovoljnih razloga, čime je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 361 stav 2 tačka 12 ZPP-a. Činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno i ne može se ispitati ni pravilnost primene materijalnog prava.

Odredbom čl. 7 stav 1 Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije („Službeni glasnik SRS“ br. 43 od 29.10.1977. godine), koji je bio na snazi u trenutku izdavanja odobrenja za nabavljanje oružja propisano je da se vatreno i vazdušno oružje može nabavljati samo na osnovu odobrenja Opštinskog organa unutrašnjih poslova, čl. 24 stav 1 istog zakona da se oružje i municija, kao i oružni list oduzimaju ako nastupe i koji od slučaja iz čl. 9 stav 1 tačka 2 i 3 istog zakona.

Članom 7 stav 1 Zakona o oružju i municiji („Službeni glasnik RS“ br. 9/92 sa izmenama i dopunama), koji je bio važeći u trenutku izvršenja krivičnog dela, propisano je da vatreno oružje može da se nabavlja samo na osnovu odobrenja Ministarstva unutrašnjih poslova – Organizacione jedinice u opštini na čijem području je prebivalište, odnosno sedište lica koje je podnelo zahtev za izdavanje odobrenja, a članom 24 stav 1 istog zakona da oružni list, odnosno odobrenje za držanje oružja, oružje i municiju nadležni organ će oduzeti ako nastupi koji od razloga iz čl. 8 stav 1 i 2 istog zakona.

Odredbom čl. 2 stav 1 Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“ br. 101 od 21.11.2005. godine) propisano je da policija preduzima mere iz nadležnosti ministarstva radi ostvarivanja javne bezbednosti, a stavom 2 istog člana da policija preduzima hitne mere koje su neophodne za otklanjanje neposredne opasnosti za ljude i imovinu, kad te mere ne mogu pravovremeno da preduzmu drugi nadležni organi, o čemu odmah obaveštava te organe.

Zakon o vanparničnom postupku u glavi 2 u članu 45 do 55 reguliše zadržavanje u zdravstvenoj organizaciji koja obavlja delatnost u oblasti neuropsihijatrije.

Prema odredbi čl. 172 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

Polazeći od sadržine tužbenog zahteva, a imajući u vidu da nezakonit rad organa može da se manifestuje u postupanju protivno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu ili u propuštanju da se zakon, drugi propis ili opšti akt primeni, ili u radnji koja je protivna običajima i pravilima morala, bilo je potrebno da prvostepeni sud radi pravilne primene materijalnog prava, a imajući u vidu pri tome i predložene dokaze, utvrdi da li su i šta nadležni organi preduzeli u okviru svojih ovlašćenja i nadležnosti, imajući u vidu saznanje da je OO primljen 14.05.2006. godine u Institut za neuropsihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“ uz asistenciju pet milicionera i šest tehničara a zbog agitacije i agresivnosti u autobusu, te naknadno konstatovane dijagnoze navedene u otpusnoj listi instituta.

Stoga je bilo potrebno da prvostepeni sud utvrdi da li su i koje mere preduzeli organi policije obzirom na prinudno dovođenje OO u Institut „Dr Laza Lazarević“ 14.05.2006. godine, da li su preduzete mere radi utvrđivanja da li on poseduje oružje, da li je ranije ispoljavao agresivno ili drugo neodgovarajuće ponašanje, te da li su se stekli uslovi za oduzimanje oružja i municije shodno tada važećem Zakonu o oružju i municiji. Prvostepeni sud je propustio da utvrdi da li je MUP RS protiv OO pokrenuo neki postupak obzirom na događaj koji se zbio 14.05.2006. godine, kada je došlo do angažovanja i pripadnika policije prilikom prinudnog dovođenja u bolnicu. Sve ovo imajući u vidu i predlog punomoćnika tužilaca da se od strane MUP-a RS pribavi izveštaj da li su i koje radnje preduzete iz nadležnosti MUP-a povodom događaja od 2006. godine. Pored toga, kako je OO prinudno doveden i zadržan u prostorije Instituta „Dr Laza Lazarević“, o čemu je institut 14.05.2006. godine, poslao obaveštenje Drugom opštinskom sudu u Beogradu, a o čemu su nesumnjivo imali saznanje i predstavnici policije uz čiju asistenciju je doveden u bolnicu, bilo je potrebno da prvostepeni sud utvrdi da li je navedeno obaveštenje od strane instituta o prinudnom zadržavanju OO sud primio i da li je shodno odredbama čl. 45-55 Zakona o vanparničnom postupku pokrenuo postupak za odluku o smeštaju i zadržavanju OO u zdravstvenoj organizaciji koja obavlja delatnost u oblasti neuropsihijatrije, da li je doneta odluka u okviru ovog postupka, te da zavisno od utvrđenog ceni postupanje nadležnog suda imajući u vidu činjenicu da je do puštanja OO, po zahtevu supruge i brata, došlo narednog dana 15.05.2006. godine.

U ponovnom postupku, prvostepeni sud će otkloniti ukazane nepravilnosti, utvrditi sve bitne činjenice za pravilnu primenu materijalnog prava uz razjašnjenje da li je u konkretnom slučaju u postupanju organa tužene bilo elemenata nezakonitog i nepravilnog rada i to konkretnih nepravilnosti i nepoštovanja zakonskih procedura prilikom izdavanja dozvole za nošenje oružja, u postupku policije, organa starateljstva i pravosudnih organa sa psihički obolelim licem i da li je bilo propusta u primeni zakona koji reguliše zakonske razloge za oduzimanje dozvole za nošenje oružja, pa ukoliko prvostepeni sud oceni da postoji odgovornost tužene, ponovo odlučiti međupresudom o osnovu tužbenog zahteva ili presudom o celini tužbenog zahteva.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer zavisi od konačnog ishoda spora.

Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci rešenja na osnovu odredbe čl. 376 stav 1 ZPP.

PREDSEDNIK VEĆA-SUDIJA
Slađana Nakić-Momirović s.r.


Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Svetlana Antić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje