Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
15.09.2010.

Gž 7365/10

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Gž 7365/10
Dana 15.09.2010. godine
B E O G R A D


U IME NARODA


APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija: Zorane Delibašić, predsednika veća, Snežane Nastić i Vere Petrović, članova veća, u parnici tužioca AA, čiji je punomoćnik AB, advokat, protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane koju zastupa Direkcija za imovinsko-pravne poslove iz Beograda, ul. Svetozara Markovića br. 21, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Drugog opštinskog suda u Beogradu P.br. 8252/05 od 10.06.2009. godine, u sednici veća održanoj 15.09.2010. godine, doneo je


PRESUDU


ODBIJA SE žalba tužioca kao neosnovana i POTVRĐUJE presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu P.br. 8252/05 od 10.06.2009. godine.


O b r a z l o ž e nj e


Pobijanom presudom, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da mu na ime naknade štete isplati za izgubljenu zaradu zbog invalidnosti iznos od 503.193,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.01.2009. godine do konačne isplate, kao i rentu u iznosu od 8.030,36 dinara mesečno počev od januara 2009. godine sa zakonskom zateznom kamatom od 29.01.2009. godine za svaki mesec pojedinačno do početka redovne isplate. Stavom drugim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv ove presude žalbu je blagovremeno izjavio tužilac pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, saglasno odredbi čl. 360 stav 1 tačka 2 i 3 ZPP.

U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 361 stav 2 tačka 1, 2, 5, 7 i 9 ZPP, na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti a zbog kojih bi se pobijana odluka morala ukinuti.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu odredbe čl. 372 ZPP, Apelacioni sud je našao da žalba nije osnovana.

U sprovedenom postupku je utvrđeno da je rešenjem Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika od 08.07.1998. godine tužiocu priznato pravo na invalidsku penziju počev od 01.06.1998. godine. Iz sadržine nalaza, ocene i mišljenja Više vojno-lekarske komisije od 25.11.1997. godine proizilazi da je tužilac oglašen trajno nesposobnim za službu u Vojsci i da je invalidnost nastupila usled bolesti koja nije profesionalna ili povreda na radu, te je tužiocu priznato pravo na invalidsku penziju počev od 01.06.1998. godine. Navedeni nalaz i mišljenje VVLK dostavljen je tužiocu 15.12.1997. godine i u zakonom predviđenom roku nije osporio podnošenjem prigovora te je 30.12.1997. godine nastao razlog da tužiocu prestane profesionalna vojna služba saglasno odredbi čl. 107 stav 1 tačka 1 Zakona o VJ.

S obzirom na dokaze u spisu i žalbene navode, Apelacioni sud zaključuje da je činjenično stanje utvrđeno na osnovu čl. 8 ZPP potpuno i pravilno i da žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

Saglasno odredbama čl. 170, čl. 173, čl. 174 i čl. 195 Zakona o obligacionim odnosima, u slučaju telesne povrede ili narušenja zdravlja kao odgovorno lice može se pojaviti i lice koje odgovara po pravilima odgovornosti za drugog kao i po pravilima objektivne odgovornosti. Pravni osnov odgovornosti za naknadu štete oštećenom licu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno, zbog invalidnosti, neophodno je sa sigurnošću utvrditi. Radi utvrđivanja bitnih činjenica prvostepeni sud je izveo sve dokaze koje je tužilac predložio, te je na osnovu nesporenog pismenog dokaza utvrđeno da je invalidnost tužioca nastupila usled bolesti koja nije profesionalna ili povreda na radu. Pravilo o teretu dokazivanja sadržano u čl. 170, čl. 173 i čl. 174 Zakona o obligacionim odnosima propisuje da je na tužiocu teret dokazivanja na postojanje štete, pa pravilo o pretpostavljenoj, objektivnoj odgovornosti za štetu, ne isključuje obavezu tužioca da dokaže postojanje štete, u čemu se sastoji i obim štete, koje činjenice tužilac u postupku nije dokazao.

Polazeći od pravne prirode pravnosnažnog rešenja Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika od 08.07.1998. godine, koje je doneto po pravilima upravnog postupka, proizilazi da je pravnosnažnošću obuhvaćena izreka navedenog rešenja dok obrazloženje doprinosi razumevanju činjeničnog i pravnog osnova na kome se zasniva izreka pravnosnažnog rešenja. U konkretnom slučaju, tokom sprovedenog upravnog postupka, tuužilac nije osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (nalaz i mišljenje VVLK od 25.11.1997. godine), pa u parničnom postupku kroz zahtev za naknadu štete, ne može osporavati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom aktu, a time i zakonitost tog akta.

Iz navedenih razloga žalba tužioca je kao neosnovana odbijena a prvostepena presuda potvrđena primenom odredbe čl. 375 ZPP.

Potvrđeno je i rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u drugom stavu izreke presude s obzirom da je doneto saglasno prvom stavu odredbe čl. 149 i čl. 159 ZPP.


PREDSEDNIK VEĆA-SUDIJA
Zorana Delibašić, s.r.



Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Svetlana Antić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje