Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
28.04.2011.

Gž 7450/10

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Gž 7450/10
28.04.2011. godine
B E O G R A D


APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić-Momirović, predsednika veća, Marine Jakić i Nevenke Romčević, članova veća, u parnici tužilaca AA, AA1 i AA2, koje zastupa AB, advokat, protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva pravde, koju zastupa Republičko javno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužilaca i tuženog izjavljenim protiv delimične presude Prvog opštinskog suda u Beogradu P 1342/07 od 13.03.2009. godine, u sednici veća održanoj dana 28.04.2011. godine doneo je


R E Š E Nj E

UKIDA SE presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P 1342/07 od 13.03.2009. godine u stavu prvom i drugom izreke i u navedenom delu predmet ustupa Prvom osnovnom sudu u Beogradu na ponovno suđenje.


O b r a z l o ž e nj e

Delimičnom presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P 1342/07 od 13.03.2009. godine u stavu prvom izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocima na ime duševnih bolova zbog umanjenja opšteživotne sposobnosti isplati iznose od po 250.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.03.2009. godine do konačne isplate. Istom presudom u stavu drugom izreke odbijen je tužbeni zahtev za razliku preko dosuđenih a do traženih iznosa naknade na ime duševnih bolova zbog umanjenja opšteživotne sposobnosti i to svakom od tužilaca za iznos od još po 750.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.01.2009. godine do konačne isplate. Stavom trećim izreke odbačena je tužba u delu za isplatu naknade štete i to tužiocu AA na ime pretrpljenih duševnih bolova u iznosu od 3.000.000,00 dinara, tužiocu AA1 na ime nematerijalne štete u iznosu od 2.000.000,00 dinara, tužiocu AA2 na ime nematerijalne štete u iznosu od 1.000.000,00 dinara.

Protiv navedene presude u odbijajućem delu žalbu su blagovremeno izjavili tužioci iz svih zakonskih razloga. Protiv pobijane odluke u usvajajućem delu žalbu je blagovremeno izjavio i tuženi iz svih zakonskih razloga.

Apelacioni sud je ispitao pobijanu odluku u smislu čl.372 ZPP i nalazi da su žalbe osnovane.

Izvedenim dokazima prvostepeni sud je konstatovao nespornim činjenice koje se odnose na pokretanje, vođenje i način okončanja krivičnih postupaka i to K 240/01 Opštinskog suda u Vladičinom Hanu, K 899/01 Opštinskog suda u Leskovcu, K 426/01 Opštinskog suda u Lebanu i K 247/00 i K 280/03 Opštinskog suda u Surdulici u kojima je tužiocima stavljeno na teret izvršenje krivičnih dela iz čl. 171 stav 1 KZ RS. Od ovih postupaka tri je okončano pravnosnažnim presudama o oslobađanju tužilaca od optužbe i dva usled odustanka javnog tužioca od daljeg gonjenja. Veštačenjem preko veštaka neuropsihijatra prvostepeni sud je utvrdio da je zdravstveno stanje tužilaca narušeno zbog krivičnih postupaka, da su tužioci oboleli od posttraumatskog stresnog poremećaja i da im je opšteživotna aktivnost umanjena za po 10%.

Nalazeći da je tužiocima prouzrokovana šteta, umanjenjem opšteživotne aktivnosti izlaganjem vođenju brojnih krivičnih postupaka, pravnosnažno okančanih u korist tužilaca, prvostepeni sud je primenom čl. 172 i 200 Zakona o obligacionim odnosima delimično usvojio i delimično odbio tužbeni zahtev za naknadu štete.

Pobijana odluka se zbog nejasnih i nedovoljnih razloga i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može prihvatiti.

Prvostepena presuda osim navođenja krivičnih predmeta i ishoda istih ne sadrži činjenično utvrđenje o pokretanju i toku postupaka, niti konkretne okolnosti kojima je prouzrokovano narušenje zdravstvenog stanja tužilaca. Predmetu nisu združeni krivični spisi, a iz postojeće službene beleške o izvršenom uvidu i obrazloženja presude ne proizilazi protivpravno ponašanje učesnika krivičnog postupka prema tužiocima.

Prema čl. 172 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Odredbom čl. 6 Zakona o sudijama je propisano da za štetu koju sudija prouzrokuje nezakonitim ili nepravilnim radom odgovara Republika Srbija. Međutim, pobijana odluka nema razloga o eventualno nepravilnom ili nezakonitom radu sudija, javnih tužilaca i eventualno drugih lica. Pokretanje i vođenje krivičnih postupaka predstavlja upotrebu legalnih pravnih sredstava protiv mogućih učinioca krivičnih dela i podrazumeva zakonitu proceduru, tokom koje su okrivljeni zaštićeni pretpostavkom nevinosti. Primena pravnih sredstava ne predstavlja nepravilan ili nezakoniti rad, već su tužioci morali da dokumentuju konkretne propuste ili učinjene povrede na štetu tužilaca i dokažu uzročno-posledičnu vezu između takvih povreda, koje imaju kapacitet nepravilnog ili nezakonitog rada organa tuženog i nastalog oštećenja zdravlja tužilaca. Tužioci nisu lišavani slobode, nema podataka o primenjenoj torturi, šikaniranju, niti drugim relevantnim nepravilnostima iz vođenih krivičnih postupaka, usled čega je nejasan zaključak prvostepenog suda o odgovornosti tuženog za naknadu štete. Okolnost pokretanja više krivičnih postupaka bez ijedne osuđujuće presude takođe sama po sebi je nedovoljna za zaključak o nepravilnom ili nezakonitom radu organa tužene u odsustvu konkretno utvrđenih protivpravnih postupaka tokom pokretanja ili vođenja krivičnih postupaka. Takođe, kod ocene visine štete i prethodno kod ocene nalaza i mišljenja veštaka obrazloženje je paušalno i nejasni su razlozi pobijane odluke o identitetu posledica i visini odmerenih naknada tužiocima obzirom na razlike u njihovim ličnim prilikama (starosnoj dobi, porodičnom statusu, osuđivanosti i dr.). Pri tom lične prilike tužilaca pobijanom odlukom nisu utvrđene niti je vršena uopšte individualizacija kod dosuđenja naknade. Sa iznetih razloga odlučne činjenice o postojanju i visini štete i odgovornosti za njenu naknadu su ostale sporne, usled čega je pobijana odluka morala biti ukinuta.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti ukazane nepravilnosti, oceniće da li je oštećenje zdravlja tužilaca prouzrokovano radnjama organa tužene i ako jeste, kog organa i kakve su nepravilnosti učinjene, da li se radi o nepravilnom ili nezakonitom radu, a zatim će vodeći računa o individualizaciji kod odmeravanja pravične naknade doneti pravilnu i na zakonu zasnovanu presudu.

Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci rešenja na osnovu čl. 376 stav 1 i 377 ZPP.

PREDSEDNIK VEĆA-SUDIJA
Slađana Nakić-Momirović

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Svetlana Atnić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje