Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
29.09.2010.

Gž1 1223/10

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Gž1 1223/10
Dana 29.09.2010. godine
B E O G R A D



U IME NARODA


APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija Dragice Saveljić Nikolić, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Zorice Jovanović, članova veća, u parnici tužilja AA i BB, čiji je punomoćnik AB, advokat, protiv tuženog "VV", radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Opštinskog suda u Smederevu P.br.67/08 od 03.04.2008.godine, u sednici održanoj 29.09.2010.godine, doneo je


P R E S U D U


ODBIJA SE, kao NEOSNOVANA, žalba tuženog i POTVRĐUJE presuda Opštinskog suda u Smederevu P.1 67/08 od 03.04.2008.godine.


O b r a z l o ž e nj e


Presudom Opštinskog suda u Smederevu P.br.67/08 od 03.04.2008. godine obavezan je tuženi da sa tužiljama zaključi ugovor o zakupu na neodređeno vreme i tužiljama preda u državinu i na korišćenje stanove bliže opisane u ovom stavu izreke. Drugim stavom izreke tuženi je obavezan da tužiljama na ime troškova spora isplati iznos od 148.000,00 dinara.

Protiv navedene presude žalbu je blagovremeno izjavio tuženi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom kao u žalbi.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 372. ZPP-a, Apelacioni sud je našao da je žalba neosnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nema bitnih povreda iz člana 361. stav 2. ZPP-a, da na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede iz tačke 12. ove zakonske odredbe na koje se ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda sadrži jasne i neprotivurečne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa se neosnovano žalbom ukazuje da presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati njena zakonitost.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Smederevu P.br.66/01 od 27.05.2002.godine, poništene su, kao nezakonite, odluke Skupštine tuženog i to odluka tuženog br.1/1 od 15.02.2001.godine kojom je poništena odluka br.2140 od 14.06.2000. godine o zakupu na neodređeno vreme dvosobnog komfornog stana veličine aa, kao i odluka tuženog br.1/3 od 15.02.2001.godine kojom je poništena odluka u odnosu na tužilju AA br.2141 od 14.06.2000.godine o zakupu na neodređeno vreme jednosobno komfornog stana gg. Tuženi je postao vlasnik navedenih stanova na osnovu ugovora o razmeni nepokretnosti zaključenog sa preduzećem "GG", koji je overen pred sudom pod Ov.3364/99, 10.12.1999.godine, a rešenjem o upotrebnoj dozvoli od 02.04.2002.godine, odobrena je upotreba stambenih objekata u kojima se nalaze sporni stanovi. Saglasno napred navedenom ugovoru o razmeni nepokretnosti, izvršena je i primopredaja navedenih stanova između tuženog i navedenog preduzeća "GG" dana 16.04.2002. godine. Pravnosnažnom presudom na osnovu odricanja P.92/2000 od 04.09.2007. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca DD kojim je tražio da se ponište odluke o dodeli stanova tužiljima BB i AA. Tuženi je odbio da sa tužiljama zaključi ugovor o zakupu stanova na neodređeno vreme i da ih preda u državinu. Tužilje su se u te stanove uselile bez dozvole tuženog i u toku je postupak za njihovo iseljenje kao bespravno useljenih lica.

Ocenjujući navode žalbe, Apelacioni sud je našao da je pobijanom presudom pravilno usvojen tužbeni zahtev tužilja kao u izreci pobijane presude, a iz sledećih razloga:

Tužiljama su u postupku raspodele stanova, pravnosnažnim i konačnim odlukama tuženog, dati u zakup na neodređeno vreme stanovi na koje se odnosi njihov tužbeni zahtev u ovoj parnici. Stanovi su završeni i za njihovo korišćenje je izdata upotrebna dozvola. Kako tuženi nije izvršio obavezu iz svojih odluka i sa tužiljama nije zaključio ugovore o zakupu tih stanova u smislu člana 47. Zakona o stanovanju i nije im omogućio korišćenje tih stanova, to je prvostepeni sud, pravilno primenjujući materijalno pravo, naložio tuženom izvršenje tih obaveza, kao u izreci pobijane presude.

Suprotno navodima žalbe, zaključenje ove vrste ugovora nije u domenu slobodne volje ugovornih strana, odnosno tuženog kao davaoca stana u zakup, već njegova zakonska obaveza, s obzirom da je svojim odlukama koje su konačne i pravnosnažne dao tužiljama u zakup navedene stanove sa obavezom zaključenja ugovora o zakupu u skladu sa Zakonom. Eventualna svojinska transformacija tuženog na koju se ukazuje u žalbi je bez uticaja na odluku u ovoj parnici, jer time nije promenjen titular prava svojine, s obzirom da su stanovi i dalje u vlasništvu tuženog. Ova presuda ne zamenjuje ugovor o zakupu, već obavezuje tuženog da takav ugovor zaključi pod uslovima i na način kako je to propisano Zakonom o stanovanju ("Službeni glasnik". br.50/92,76/92...46/94).

Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer su tužiljama dosuđeni stvarni i potrebni troškovi za vođenje ove parnice saglasno članu 149. i 150. ZPP-a, u visini odmerenoj prema važećoj Advokatskoj tarifi.

Na osnovu člana 375. ZPP odlučeno je kao u izreci.


PREDSEDNIK VEĆA-SUDIJA
Dragica Saveljić Nikolić s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj sudske pisarnice
Svetlana Antić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje