Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
17.08.2011.

Gž1 3100/11

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Gž1 br.3100/11
Dana 17.08.2011.godine
B E O G R A D



APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija: Borivoja Živkovića, predsednika veća, Vesne Martinović i Snežane Vitošević, članova veća, u parnici radnog odnosa tužilje AA, koju zastupa advokat AB, protiv tuženog "BB", koga zastupa advokat BA, radi poništaja rešenja i isplate zarade, odlučujući o izjavljenoj žalbi tuženog protiv delimične presude Prvog osnovnog suda u Beogradu 16 P1 br.5626/10 od 29.10.2010.godine, doneo je u sednici veća održanoj dana 17.08.2011.godine


R E Š E Nj E


UKIDA SE delimična presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 16 P1 br.5626/10 od 29.10.2010.godine i predmet UPUĆUJE istom sudu na ponovno suđenje.


O b r a z l o ž e nj e


Delimičnom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 16 P1.5626/10 od 29.10.2010.godine u stavu jedan izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je poništeno rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu broj U-17841 od 08.05.2007. godine kao nezakonito, dok je stavom dva izreke obavezan tuženi da tužilju vrati na rad na poslove koje je obavljala pre dobijanja otkaza ugovora o radu.

Protiv ove presude tužilja je blagovremeno izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na žalbu.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude u granicama ovlašćenja iz odredbe člana 372 ZPP, Apelacioni sud u Beogradu kao drugostepeni sud je našao:

Žalba je osnovana.

Prema razlozima ožalbene presude tužilja nije dobila konkretan nalog od rukovodioca – izvršnog direktora za postupanje po predmetu "VV" pismeni ni usmeni, a što proizilazi iz iskaza svedoka SS u kome je između ostalog navela da u periodu od 16.03. do 04.04.2007.godine nakon iznošenja predmeta po kome je trebalo postupati iz arhive tužilja bi donosila taj predmet svedoku te su eventualno zajedno predmet gledale, a direktor GG je zapravo izdavao naloge po kojima je i postupano, a kom iskazu je prvostepeni sud poklonio veru. Radi toga, po daljem nalaženju prvostepenog suda utvrđeno je da je organizacija rada kod tuženog u naznačenom periodu bila takva da radni zadatak privremenog zamenjivanja rukovodioca pravnog sektora nije stavljen u dužnost tužilje nalogom kako to predviđa Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji tužene od 12.12.2000.godine pa zato nisu bili ispunjeni uslovi iz člana 179 stav 1 tačka 2 Zakona o radu za donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu tužilji. Prvostepeni sud je prema razlozima iz ožalbene presude odustao od izvođenja dokaza suočenjem između tužilje kao parnične stranke i svedoka GG na okolnosti u pogledu kojih se njihovi iskazi nisu slagali, a iz razloga što se svedok GG nije odazvao pozivu na ročište određeno za suočenje iako je više puta uredno pozivan, a dalje pozivanje bi vodilo odugovlačenju postupka.

Ovaj zaključak ožalbene presude se zasniva na bitnim povredama odredaba parničnog postupka, a ni činjenično stanje nije potpuno utvrđeno na šta se osnovano ukazuje navodima žalbe tuženog zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati ni sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava.

Prema do sada utvrđenom činjeničnom stanju u postupku donošenja ožalbene presude sledi: da je tužilja bila u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog, da je na osnovu Aneksa ugovora o radu broj 16068 od 12.12.2005.godine tužilja premeštena sa poslova rukovodioca pravne službe u pravnoj službi pravni, kadrovski i opšti poslovi na poslove stručnog saradnika u istoj službi počev od 01.12.2005.godine, da je u parnici po predmetu Trgovinskog suda u Kragujevcu P.br.1386/06. ovde tuženi bio u ulozi tužioca, da na ročištu u tom predmetu dana 23.03.2007.godine ovde tuženi tamo tužilac nije pristupio što je imalo za posledicu donošenje rešenja da se tužba smatra povučenom, da tužilja nije odredila pravnika koji će prisustvovati ročištu od 23.03.2007.godine pred Trgovinskim sudom u Kragujevcu kao punomoćnik tamo tužioca, da je tužilji dostavljeno upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu U-14121 od 23.04.2007.godine kojim je tužilja upozorena na postojanje razloga za otkaza ugovora o radu iz člana 179 stav 1 tačka 2 ovog zakona sa razloga što je pred Trgovinskim sudom u Kragujevcu vođen privredni spor po tužbi AD „BB“ protiv Privrednog društva „VV“ u Ćupriji radi zaštite prava intelektualne svojine i naknade štete zbog povrede prava intelektualne svojine čija je vrednost predmeta spora 13.000.000,00 dinara, da je AD „BB“ platio taksu na tužbu u iznosu od 265.520,00 dinara i troškove veštačenja u iznosu od 60.000,00 dinara, da je rukovodilac pravnog sektora DD bila privremeno sprečena za rad zbog bolesti od 12.03.2007.godine do 05.04.2007.godine da je izvršni direktor GG neposredno u prisustvu zaposlenih naložio tužilji da zamenjuje rukovodioca pravnog sektora DD i skrenuo pažnju na činjenicu da Trgovinski sud u Kragujevcu ima i dislocirano odeljenje u Jagodini i da se ročište zakazuju uvek u istom gradu, da je administrativni referent SS1 blagovremeno dana 16.03.2007. godine na posebnom listu papira upisala i ročište za ovaj predmet kao zakazano za petak 23.03.2007.godine i da je taj list postavila na vidno mesto na zidu administrativne kancelarije pravnog sektora, da je administrativni referent SS1 na zahtev tužioca iznela predmet 16.03.2007. godine, a da tužilja u toku privremenog obavljanja poslova rukovodioca pravnog sektora je propustila da odredi ko će od pravnika (pravnica) otići na ročište pred Trgovinskim sudom u Kragujevcu u naznačenom predmetu koje je zakazano za 23.03.2007.godine što je imalo za posledicu da u tom predmetu na to ročište nije pristupila tužilačka strana ovde tuženi i donošenja rešenja o povlačenju tužbe. Takođe je utvrđeno da je povodom ovog upozorenja tužilja dostavila odgovor, da je rešenjem o otkazu ugovora o radu broj U-17841 od 08.05.2007.godine tužilji na poslovima stručnog saradnika u pravnom sektoru, korporativni poslovi, otkazan ugovor o radu broj 40 od 15.10.2002.godine naznačenog činjeničnog opisa radnje što je kvalifikovano kao povrede radne discipline iz člana 10 stav 1 tačka 1 Ugovora o radu – neblagovremeno, nesavesno i nemarno izvršavanje radnih dužnosti i radnih obaveza i utvrđeno da tužilji radni odnos prestaje danom dostavljanja rešenja, kao i da je rukovodilac pravnog sektora DD bila privremeno sprečena za rad zbog bolesti 12.03.2007.godine.

Međutim, u postupku donošenja ožalbene presude u pogledu odluke sadržane u stavu jedan izreke učinjena je bitna povreda postupka a činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno. Naime, prvostepeni sud navodi da radni zadatak privremenog zamenjivanja rukovodioca pravnog sektora nije stavljen u dužnost tužilji nalogom. Ovaj razlog protivreči sadržini dokaza i to:
- iskazu svedoka GG izvršnog direktora za kompartivne poslove da je on odredio da DD za vreme bolovanja menja najiskusniji pravnik u „BB“ AA (ovde tužilja) što je i saopštio na sastanku pravne službe „BB“ i da se pravnici ne zadužuju predmetima već da konkretne radne naloge ko će zastupati „BB“ daje šef pravnog sektora odnosno lice koje menja šefa što bi u konkretnom slučaju značilo da je tužilja bila dužna da odredi ko će zastupati „BB“ pred Trgovinskim sudom;
-Sadržaju izjašnjenja na upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu U-15959 od 26.04.2007.godine gde je tužilja na strani 3 pod tačkom 14 navodi i ovo: „Tačno je da je direktor GG 09. marta 2007.godine (petak) naredio da svi zaposleni u pravnom sektoru ostanu posle radnog vremena i obavestio nas da je DD na bolovanju ne navodeći do kada, a da će se i on sam retko pojavljivati u firmi zbog drugih obaveza i usmeno saopštio da ja primam poštu pravnog sektora od SS2 i nove predmete raspoređujem u njegovom odsustvu, ali isto tako rekao da svako obavlja svoja konkretna dosadašnja zaduženja savesno i da o eventualnim izdacima iz firme mene obaveštavaju;

-Iskazu svedoka SS1 referent u pravnoj službi navela da ona izvlači iz arhive predmete i dostavlja rukovodiocu za suđenja sledeće nedelje, da je u to vreme AA, (ovde tužilja) menjala DD koja je obavljala poslove rukovodioca pravne službe, da je direktor GG rekao da će AA menjati DD i da je tužilji uoči suđenja u Kragujevcu na sto stavila predmeta. Isto tako i svedok SS na koju se u ožalbenoj presudi poziva prvostepeni sud je u svom iskazu navela da je nju pozvala tužilja AA „pošto je ona menjala DD prethodno dva ročišta po predmetu radi utvrđenja povrede žiga i znala je da je ona upoznata sa tim predmetom kao i da je početkom marta meseca 2007.godine na jednom od sastanaka pravne službe izvršni direktor GG rekao da će neko vreme rukovodilac pravne službe DD biti odsutna i da će je za to vreme menjati AA.

Zbog svega toga ožalbena presuda u ovom delu je zahvaćena i bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz člana 361 stav 2 tačka 12 ZPP jer razlozi o odlučnim činjenicama protivreče sadržaju prethodno naznačenih dokaza zbog čega pobijana presuda kako to pravilno zapaža žalba ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Tome u prilog i to što iskaz tužilje( a što je činjenično utvrđenje iz pobijane presude) da je izvršni direktor tuženog neposredno tužilji usmeno naložio da pregleda poštu u odsutnosti šefa pravne službe a da ako ima novih predmeta njega kontaktira - GG protivreči protivreči Izjašnjenju na upozorenje u delu koji glasi:da je GG na sastanku 09.03.2007:
-naredio da tužilja prima poštu Pravnog sektora od SS2 i nove predmete raspoređuje u njenom odsustvu;
-da je ona to shvatila kao naređenje i prećutno prihvatila „misleći“ da ću dobiti neki pisani akt u vezi sa konkretnim pravima i obavezama;
 rekao da će se retko pojavljivati da nikako DD ne zovu telefonom.
Sve to ne vrednuje prvostepeni sud a što isključuje i zaključak suda da je GG trebao da menja DD u njenom odsustvu.
Pored toga nije jasno zašto bi tužilja raspoređivala samo nove predmete kada je raspored pravnika na zastupanje vršen nedeljno i nije zavisio od činjenice ko je od njih na predhodnom ročištu zastupao tuženog kao stranku -nije bilo zaduženje po predmetu , već po ročištu.
Prvostepeni sud je radi otklanjanja kontrarnosti između iskaza tužilje i svedoka GG bio dužan da sprovede njihovo suočenje na te okolnosti, ali on to nije učinio već je doneo suprotno rešenje . Pri tome je nejasan i nerazumljiv razlog iz ožalbene presude zbog koga je prvostepeni sud odustao od sprovođenja suočenja između tužilje i ovog svedoka. Ovo sa razloga što okolnost da se svedok GG iako je uredno pozvan nije odazvao pozivu je bila razlog da prvostepeni sud preduzme sankciju u smislu člana 247 ZPP, a ne da zbog toga otklanja doneto rešenje o suočenje tužilje i svedoka GG (zapisnik sa ročišta od 29.10.2010.godine).
Zbog svega toga pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati sa stanovišta razloga žalbe i pravilne primene materijalnog prava.

Na sve ovo u suštini je ukazala i žalba tužene, a iz sadržaja ovih dokaza sledi suprotan zaključak u odnosu na razlog ožalbene presude: da je sud utvrdio da organizacija rada kod tuženog u spornom periodu bila takva da radni zadatak privremenog zamenjivanja rukovodioca pravnog sektora nije stavljen u dužnost tužilji nalogom. Suprotno sledi iz sadržaja naznačenih dokaza pa i izjašenjenja same tužilje na ročištu od 29.01.2008. godine koja je u svom iskazu u svojstvu stranke navela i ovo da su predmete dobijali u rad (pravnici) po nalogu izvršnog direktora korporativnih poslova GG i rukovodioca DD i da je na sastanku GG naredio svim zaposlenima u sektoru pravnih poslova da ostanu posle radnog vreme i sve ih obavestio da je DD rukovodilac pravnog sektora na bolovanju ne navodeći dokle i da će se on lično retko pojavljivati u službi zbog zauzetosti drugim poslovima, a da oni svako obavlja svoje poslove savesno....“, „a usmeno je tužilji saopštio da ona pogleda poštu i u njegovom odsustvu ako ima novih predmeta da eventualno njega kontaktira i da se dogovore ko će se zaduživati sa istim“.

Konačno prvostepeni sud je u kontekstu izloženog propustio i da vrednuje iskaz svedoka SS u delu koji glasi:da kada je 12.03.2007.godine stigao faks Trgovinskog suda u Kragujevcu da se odlaže ročište u postupku radi utvrđivanja žiga, da je nju pozvala tužilja AA pošto je ona menjala DD i da ju je zamolila da proveri da li je tačan taj faks. Prvostepeni sud ne vrednuje iskaz ovog svedoka u naznačenom delu koji je od značaja za odgovor na pitanje da li je tužilja menjala u naznačenom periodu DD ili ne sa stanovišta njenog ponašanja u izvršavanju naznačenog naloga Za slučaj da je iskaz ovoga svedoka u ovom delu tačan bilo bi nejasno zašto je tužilja ako faktički nije vršila po nalogu poslove rukovodioca pravne službe zamenjujući DD pozivala ovoga svedoka i tražila od nje da proveri naznačeni faks pošto ona nije bila zadužena konkretno sa tim predmetom (tužilja).

U postupku donošenja ožalbene presude činjenično stanje je takođe ostalo nepotpuno utvrđeno a na okolnosti:
-da li je ili ne GG izvršni direktor dao nalog tužilji da zamenjuje DD;
-šta je bio sadržaj ovog naloga;
-kakva je bila praksa kod tuženog u ovim situacijama pa i za vreme dok je tužilja bila predhodno rukovodilac ove službe sa stanovišta davanja naloga za privremenu zamenu drugog izvršioca(usmeno i/ili pismeno);
-da li je tužilja u vreme odsustva DD raspoređivala predmete za ročišta drugim izvršiocima radi zastupanja na ročištu i davala naloge u vezi rada po predmetu;
-da li su se izvršioci dužili sa predmetom do okončanja postupka ili je raspored vršen nedeljno;
-da li je tužilja sa drugim službama za vreme odsustva DD naznačenom prilikom kontaktirala kao njen zamenik ;
-da li joj je bio ostavljen naznačeni predmet na sto;
-da li su postojala dva predmeta između istih stranaka koji su razdvojeni i stavljeni predmet u predmet;
-da li je tužilja u istom periodu i u vezi istog predmeta obavila službeni razgovor sa SS u vezi faksa;
-da li je tužilji GG skrenuo pažnju da posebno vodi računa o ovom predmetu odnosno da Trgovinski sud u Kragujevcu ima dislocirano Odeljenje u Jagodini;
-da li je administrativni referent SS1 16.03.2007.godine iznela ovaj predmet i stavila na sto tužilje i na posebnom papiru upisala vreme ročišta po ovom predmetu i postavila ga na zidu administrativne kancelarije Pravnog sektora.

Isto tako Prvostepeni sud citira odredbu člana 8 Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji tužene broj 60901 od 12.12.2000.godine u čijem sadržaju izvršilac na poslovima je dužan da postupa i po nalozima neposrednog ili višeg rukovodioca pa za slučaj da je izvršni direktor GG tužilji dao naznačeni usmeni nalog na sastanku pravne službe da zamenjuje DD, tada se ne bi mogla isključiti radno-pravna odgovornost tužilje zbog činjenice što na vreme nije odredila pravnika koji će prisustvo na naznačenom ročištu u ime tužioca i tako sprečiti nastanak naznačene procesno pravne posledice da se tužba smatra povučenom po naznačenom predmetu.

Ne stoji navod žalbe da je prvostepeni sud doneseći ožalbenu presudu u pogledu odluke o restituciji prekoračio tužbeni zahtev. Tužilja jeste podneskom od 15.01.2009.godine umesto zahteva za vraćanje na poslove zahtevala naknadu štete umesto vraćanja na rad ali je prvostepeni sud na ročištu od 07.04.2009.godine doneo rešenje kojim nije dozvolio preinačenje tužbe u objektivnom smislu.

Međutim, odluka u pogledu zahteva za restituciju morala je biti ukinuta u prisustvu prethodnih razloga.

Radi toga, prvostepeni sud će u ponovnom postupku otkloniti učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na osnovu ovlašćenja iz odredbe člana 299 ZPP razjasniti predhodno naznačene okolnosti i to:
-da li je ili ne GG kao izvršni direktor dao nalog tužilji da zamenjuje DD;
-šta je bio sadržaj ovog naloga;
-kakva je bila praksa kod tuženog u ovim situacijama pa i za vreme dok je tužilja predhodno bila rukovodilac ove službe sa stanovišta davanja naloga za privremenu zamenu drugog izvršioca(usmeno i/ili pismeno);
-da li je tužilja u vreme naznačenog odsustva DD raspoređivala predmete za ročišta drugim izvršiocima radi zastupanja na ročištu i davala naloge u vezi rada po predmetu;
-da li su se izvršioci dužili sa predmetom do okončanja postupka ili je raspored vršen nedeljno;
-da li je tužilja sa drugim službama za vreme odsustva DD naznačenom prilikom kontaktirala kao njen zamenik;
-da li joj je bio ostavljen naznačeni predmet na sto;
-da li su postojala dva predmeta između istih stranaka („BB“ i "VV" koji su razdvojeni po postupcima pred Trgovinskim sudom u Kragujevcu a stavljeni predmet u predmet(pa i sporni predmet );
-da li je tužilja u istom periodu i u vezi istog predmeta obavila službeni razgovor sa SS u vezi faksa;
-da li je tužilji GG skrenuo pažnju da posebno vodi računa o ovom predmetu odnosno da Trgovinski sud u Kragujevcu ima dislocirano Odeljenje u Jagodini;
-da li je administrativni referent SS1 16.03.2007.godine iznela ovaj predmet i stavila na sto tužilje i na posebnom papiru upisala vreme ročišta po ovom predmetu i postavila ga na zidu administrativne kancelarije Pravnog sektora. U tom cilju ponoviće dokaz saslušanjem tužilje u svojstvu stranke i svedoka SS, GG i SS1 i u odnosu na svaku od predhodno naznačenih okolnosti , a tužilji će predočiti i iskaz svedoka SS. Prvostepeni sud će takođe sprovesti suočenje između tužilje i svedoka u odnosu na svaku od okolnosti u povodu koje njihovi iskazi budu suprotni(a suočenje će sprovesti eventualno i između svedoka ako njihovi međusobni iskazi budu suprotni), pozivaće tužilju i svedoke na konkretna izjašnjenja u postupku suočenja a ne unoseći paušalan iskaz: svako ostaje pri svome pa kada pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje prvostepeni sud će doneti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku u ovoj parničnoj stvari.

Sa izloženog, a na osnovu odredbe člana 376 stav 1 i člana 377 ZPP odlučeno je kao u izreci ovoga rešenja.

PREDSEDNIK VEĆA-SUDIJA
Borivoje Živković ,s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Svetlana Antić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje