Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
13.10.2010.

Gž1 6510/10

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Gž1 6510/10
Dana 13.10.2010. godine
B E O G R A D



U IME NARODA


APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija Borivoja Živkovića, predsednika veća, Vesne Martinović i Ljiljane Mitić Popović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA, koga zastupa advokat AB, protiv tuženog "BB", radi isplate zarade, vrednost predmeta spora 557.569,20 dinara, odlučujući o izjavljenoj žalbi tuženog protiv presude Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 9303/05 od 17.06.2009. godine, doneo je u sednici veća održanoj dana 13.10.2010. godine


P R E S U D U


PREINAČUJE SE presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 9303/05 od 17.06.2009. godine u delu stava jedan izreke i odbija tužbeni zahtev tužioca za kamatu po stopi zakonske zatezne kamate na iznos od 164.356,24 dinara (razlika između iznosa od 393.213,21 dinara i iznosa od 557.569,45 dinara) od 01.05.2007. godine do isplate.

POTVRĐUJE SE presuda Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 9303/05 od 17.06.2009. godine u ostalom delu stava jedan izreke , stavu dva i tri njene izreke a žalba tuženog u tom delu ODBIJA kao neosnovana.


O b r a z l o ž e nj e


Presudom Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 9303/05 od 17.06.2009. godine u stavu jedan izreke usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime neisplaćenih zarada za period od 01.01.2004. godine do 30.06.2004. godine i za period od 01.10.2004. godine do 30.11.2005. godine isplati iznos od 393.213,21 dinar i na ime zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mesečni iznos neisplaćene zarade počev od 25-og u tekućem mesecu za prethodni mesec kao dana dospelosti od 30.04.2007. godine iznos od 164.356,24 dinara, tj. ukupan iznos od 557.569,45 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.05.2007. godine pa do isplate u roku od 8 dana od prijema presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom dva izreke obavezan je tuženi da za tužioca sa šestim stepenom stručne spreme JMBG 1901958794410 uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih – Filijala za grad Beograd za 2004., 2005. i 2006. godinu prema osnovici, stopama i vrednostima na način kako to odredi fond u vreme uplate u roku od 8 dana od prijema presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je stavom tri izreke obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 103.350,00 dinara u roku od 8 dana od prijema presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Protiv ove presude tuženi je blagovremeno izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude u granicama ovlašćenja iz odredbe člana 372. ZPP, Apelacioni sud u Beogradu kao drugostepeni sud je našao:

 žalba je delimično osnovana.

U postupku donošenja ožalbene presude nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 1., 2., 5., 7. i 9. ZPP, niti drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje bi bile od uticaja na njenu pravilnost i zakonitost.

Prema činjeničnom utvrđenju u postupku donošenja ožalbene presude sledi: da je tužilac u radnom odnosu kod tuženog, da je u periodu od 01.01.2004. godine do 30.06.2004. godine i u periodu od 01.10.2004. godine do 30.11.2005. godine na osnovu odluke tuženog od 11.11.2004. godine raspoređen sa poslova šefa gradilišta privremeno na poslove radnog mesta rad na koordinaciji sa svim učesnicima na gradilištu 27 marta od 20.06.2004. godine i sa utvrđenim koeficijentom 2,50, da je odlukom tuženog broj 1066 od 24.11.2005. godine tužilac sa radnog mesta na poslovima inžinjera gradilišta zbog izuzetnih okolnosti privremeno raspoređen na poslove radnog mesta šefa gradilišta na gradnji u "BB" počev od 25.11.2005. godine dok traju izuzetne okolnosti i utvrđen mu koeficijent od 3,20 prema četvrtoj kategoriji, da je tužilac sa tuženim zaključio sporazum 18.01.2007. godine prema čijoj odredbi člana 1 je utvrđeno da dugovanje koje je poslodavac prema tužiocu ima u vrednosti od 16.337,00 dinara i da će se ova obaveza izvršiti kada se budu izvršavale obaveze prema ostalim poveriocima, dok je odredbom člana 2. ovog sporazuma propisano da se zaposleni odriče odnosno povlači sve tužbe po pitanju zaostalih zarada, predloge za dozvolu izvršenja i da se odriče potraživanja po presudama donetim od strane suda bez naznačenja novčanih iznosa, da tužiocu po osnovu zarade za period od 01.01.2004. godine do 30.06.2004. godine i za period od 01.10.2004. godine do 30.11.2005. godine nije isplaćen iznos od 393.213,21 dinar, da vrednost zakonske zatezne kamate obračunate na svaki pojedinačni mesečni iznos neisplaćene zarade počev od 25-og u tekućem mesecu za prethodni mesec kao dana dospelosti do 30.04.2007. godine iznosi 164.356,24 dinara kao i da tužilac nije prijavio svoje potraživanje akcijskom fondu.

Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo osim o odluke o kamati na iznos dospele a neisplaćene kamate obračunate sa stanjem do 01.05.2007. godine u vrednosti od 164.356,24 dinara, zbog čega je pobijana presuda u tom delu preinačena i odlučeno kao u izreci ove presude.

Naime, tužilac je ostvario zaradu za naznačeni period potraživanja na osnovu pravila iz odredbe člana 81. tada važećeg Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 71/01 i 74/01-propis važeći za period potraživanja ), pa postoji obaveza tuženog poslodavca da tužiocu isplati po osnovu neisplaćene zarade iznos od ukupno 393.213,21 dinar.

Tužilac ima pravo i na iznos od 164.356,24 dinara koji iznos predstavlja obračunatu kamatu na pojedinačne obroke prethodno naznačene i zbirno iskazane neisplaćene zarade za period od 25-og u tekućem mesecu za prethodni mesec kao dana dospelosti svakog pojedinačnog obroka do 30.04.2007. godine primenom pravila iz odredbe člana 277. i 324. stav 1. ZOO.

Pravilna je i odluka o kamati na iznos od 393.213,21 dinar počev od 01.05.2007. godine do isplate iz istih činjenično pravnih razloga zbog kojih je potvrđena pobijana presuda i u pogledu odluke o obračunatoj dospeloj a neisplaćenoj kamati do 30.04.2007. godine.

Pravilna je ožalbena presuda u pogledu odluke sadržane u stavu dva izreke jer se ista zasniva na pravilnoj primeni odredbi člana 2. i 3. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje.

Međutim, ožalbena presuda je morala biti preinačena u pogledu kamate na iznos od 164.356,24 dinara jer na dospelu zateznu kamatu ne teče zatezna kamata osim ako je kamata glavno potraživanje, a primenom pravila iz odredbe člana 279. stav 1. ZOO.

Zato je ožalbena presuda u ovom delu preinačena i odlučeno kao u izreci ove presude.

Pogrešan je navod žalbe da je opredeljen zahtev tužioca u pogledu odluke o kamati zahvaćen bitnim povredama odredaba parničnog postupka. Tačno je da je u ovom delu u izreci upotrebljen iskaz na ime zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mesečni iznos neisplaćene zarade počev od 25-og u tekućem mesecu za prethodni mesec kao dana dospelosti do 30.04.2007. godine, iznos od 164.356,24 dinara, ali to pobijanu izreku presude u ovom delu ne čini nerazumljivom. Suprotno ona je jasna potpuna i razumljiva. Takođe iznos od 557.569,45 dinara predstavlja zbir potraživanja zarade u iznosu od 393.213,21 dinar i dospele a ne isplaćene kamate obračunate do 30.04.2007. godine u iznosu od 164.356,24 dinara.

Navod žalbe da je prvostepeni sud pobijanu presudu doneo isključivo na osnovu iskaza tužioca i svedoka pravno je bez uticaja jer sud odlučuje na osnovu rezultata izvedenih dokaza i njihove ocene, i nema mogućnosti da određuje izvođenje dokaza izvan onih koje su stranke predložile - čl.7 stav 2 ZPP. Pored toga prvostepeni sud je koristio i nalaz i mišljenje veštaka finansijske struke, sali i druge isprave imenovane u referatu pobijane presude.

Insistiranje na sporazumu o regulisanju međusobnih prava i obaveza takođe je bez značaja jer se poverilac može odreći samo od tačno određenog novčanog iznosa u kom smislu može otpustiti dug ali se ne može odreći od pristupa sudu niti mu se može stvoriti obaveza da povuče tužbu, pa i kada sam to izjavi. Da bi se ostvarilo povlačenje tužbe moraju biti ispunjeni uslovi iz člana 196.ZPP. Deluje povlačenje tužbe kada je podnesak sa tom izjavom predat sudu , a ne kada je izjava o povlačenju tužbe učinjena poslodavcu izvan suda. Pravo na pristup sudu je neotuđivo i ne može biti predmet odricanja.

Pravilna je ožalbena presuda i u pogledu odluke sadržane u stavu dva izreke – uplata doprinosa primenom pravila iz odredbe člana 295. ZOO i člana 2. i 3. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje.

Pravilno je i rešenje o naknadi parničnih troškova sadržano u stavu tri izreke pobijane presude jer se isto zasniva na pravilnoj primeni odredbe člana 149. i 150. ZPP.

Sa izloženog, a na osnovu odredbe člana 375. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.


PREDSEDNIK VEĆA – SUDIJA
Borivoje Živković, s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Svetlana Antić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje