Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
28.12.2010.

Kž 1 7198/10

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Kž 1 7198/10
Dana 28.12.2010. godine
B E O G R A D



U IME NARODA

APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija mr Sretka Jankovića - predsednika veća, Branke Pejović i dr Miodraga Majića - članova veća, uz učešće sudijskog saradnika Mirjane Nović - zapisničara, u krivičnom postupku protiv osuđenog AA, odlučujući o žalbi osuđenog AA, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu K. br. 2327/10 – Kv. br. 1354/10 od 09.11.2010. godine, u sednici veća održanoj dana 28.12.2010. godine, doneo je


P R E S U D U


ODBIJA SE kao neosnovana žalba osuđenog AA, pa se presuda Višeg suda u Beogradu K. br. 2327/10 – Kv. br. 1354/10 od 09.11.2010. godine, POTVRĐUJE.


O b r a z l o ž e nj e


Presudom Višeg suda u Beogradu K. br. 2327/10 – Kv. br. 1354/10 od 09.11.2010. godine preinačene su samo u pogledu odluke o kazni pravnosnažne presude Okružnog suda u Beogradu K. br. 675/97 – Kv. br. 2692/05 od 21.10.2005. godine, Okružnog suda u Beogradu K. br. 361/07 od 29.12.2008. godine, Trećeg opštinskog suda u Beogradu K. br. 700/08 od 13.10.2009. godine i Prvog opštinskog suda u Beogradu K. br. 1081/03 od 15.01.2009. godine, te je osuđeni AA osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora po presudi Okružnog suda u Beogradu K. br. 675/97 – Kv. br. 2692/05 od 21.10.2005. godine, vreme provedeno u zadržavanju po presudi Trećeg opštinskog suda u Beogradu K. br. 700/08 od 13.10.2009. godine u periodu od 01.09.2006. godine do 22.09.2006. godine i vreme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora po presudi Okružnog suda u Beogradu K.br. 361/07 od 29.12.2008. godine.

Protiv navedene presude žalbu je izjavio:

- osuđeni AA, ne navodeći zakonski osnov zbog kog pobija presudu, ali se iz sadržine žalbe može zaključiti da presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa predlogom da Apelacioni sud u Beogradu uvaži žalbu i ublaži kaznu, s obzirom na to da je u periodu kada je osuđen maksimalna kazna bila 15 godina zatvora.

Javni tužilac Apelacionog javnog tužilaštva u Beogradu je u podnesku Ktž. br. 6890/10 od 22.12.2010. godine predložio da drugostepeni sud odbije kao neosnovanu žalbu osuđenog, a presudu Višeg suda u Beogradu potvrdi.

Apelacioni sud u Beogradu je u sednici veća razmotrio spise predmeta zajedno sa pobijanom presudom, žalbom i podnetim predlogom Apelacionog javnog tužioca u Beogradu, pa je ocenivši navode žalbe i predlog Apelacionog javnog tužioca u Beogradu, našao:

Žalba je neosnovana.

Ispitavši prvostepenu presudu i postupak koji je prethodio donošenju presude, Apelacioni sud u Beogradu je mišljenja da nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, niti je presudom povređen krivični zakon na štetu optuženog, na koje povrede drugostepeni sud povodom žalbi pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 380. ZKP.

Ispitujući prvostepenu presudu, Apelacioni sud u Beogradu nalazi da se neosnovano žalbom osuđenog prvostepena presuda pobija, jer je ta odluka po oceni ovog suda pravilna i na zakonu zasnovana. Pravilno je prvostepeni sud u konkretnom slučaju našao da su pravnosnažnim presudama osuđenom AA izrečene kazne zatvora, a da pri tome nisu primenjene odredbe člana 60. Krivičnog zakonika o odmeravanju jedinstvene kazne za krivično delo u sticaju, te ga pravilno primenjujući odredbu člana 405. stav 1. tačka 1. ZKP osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina.

Drugostepeni sud je imao u vidu i žalbene navode osuđenog da sud u konkretnom slučaju nije mogao da ga osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina, s obzirom na to da je u periodu kada je osuđen za neka krivična dela maksimalna kazna bila petnaest godina zatvora, ali je takve navode ocenio kao neosnovane. Ovo s toga što se o primeni blažeg zakona može govoriti isključivo kada je u pitanju nepravnosnažna odluka, a da nakon pravnosnažnosti sudskih odluka izmena zakona u tom smislu ne može biti od uticaja. U prilog stavu da je pravilna odluka prvostepenog suda kojom je osuđeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina ide i to što je odredbom člana 45. stav 1. Krivičnog zakonika, koji je važio u momentu odlučivanja i donošenja ožalbene presude, propisano da kazna zatvora ne može biti duža od dvadeset godina.

Po oceni ovog suda prvostepeni sud je pravilno uzeo kao utvrđene sve pojedinačne kazne po presudama koje su preinačene u pogledu odluke o kazni i o tome u obrazloženju dao jasne i argumentovane razloge, a nasuprot iznetim žalbenim navodima.

Prilikom odlučivanja drugostepeni sud je imao u vidu i ostale navode osuđenog AA u žalbi, ali isti nisu doveli u pitanju zakonitost i pravilnost donete presude, te su ocenjeni kao neosnovani i bez uticaja na donošenje drugačije odluke.

Imajući u vidu navedeno Apelacioni sud u Beogradu je na osnovu odredbe člana 388. ZKP doneo odluku kao u izreci presude.


Zapisničar Predsednik veća-sudija
Mirjana Nović, s.r. mr Sretko Janković, s.r.

MG

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnica
Svetlana Antić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje