Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
13.06.2012.

Kž1 1094/12

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Kž1 1094/12
Dana 13.06.2012. godine
B E O G R A D, ul. Nemanjina br.9

 

U IME NARODA


APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija: Slavke Mihajlović, predsednika veća, Snežane Savić i Gordane Petković članova veća, sa višim sudijskim saradnikom Snežanom Dogandžić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238 stav 1 tačka 4 Krivičnog zakonika, odlučujući o žalbi javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Valjevu K.br.50/11 od 17.11.2011. godine, u sednici veća održanoj dana 13.06.2012. godine, doneo je


P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana žalba javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu, a presuda Osnovnog suda u Valjevu K.br.50/11 od 17.11.2011. godine, POTVRĐUJE.


O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu K.br.50/11 od 17.11.2011. godine, okrivljeni AA, je na osnovu člana 355 stav 1 tačka 1 ZKP, oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238 stav 1 tačka 4 KZ. Istom presudom je odlučeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Protiv navedene presude, žalbu je izjavio javni tužilac Osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, sa predlogom da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Javni tužilac Apelacionog javnog tužilaštva u Beogradu je, u podnesku Ktž.br.1167/12 od 08.03.2012. godine, predložio da Apelacioni sud u Beogradu uvaži žalbu javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu, izjavljenu protiv presude Osnovnog suda u Valjevu K.br.50/11 od 17.11.2011. godine.

Apelacioni sud u Beogradu je održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spis predmeta, zajedno sa pobijanom presudom i žalbom, pa je po oceni žalbenih navoda i predloga, a imajući u vidu i mišljenje javnog tužioca Apelacionog javnog tužilaštva u Beogradu, našao:

-žalba je neosnovana.

Prvostepena presuda ne sadrži bitne povrede odredaba krivičnog postupka, niti povrede krivičnog zakona, na koje Apelacioni sud u Beogradu, kao drugostepeni, pazi po službenoj dužnosti u smislu člana 380 stav 1 tačke 1 i 2 ZKP.

Neosnovano se žalbom javnog tužioca prvostepena presuda pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, i ukazuje da nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a oni koji postoje su nejasni u znatnoj meri protivrečni, te nisu dovoljni za donošenje odluke o oslobađanju od optužbe. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neprotivurečni, iz kojih se zaključuje da nema dokaza da je okrivljeni izvršio predmetno krivično delo. Takođe, iz navedenih razloga se vidi koji dokazi potvrđuju ili ne potvrđuju odlučne činjenice i kako je prvostepeni sud cenio izvedene dokaze, što je sve u skladu sa sadržinom dokaza na kojima se zasniva zaključak prvostepenog suda. Dakle, prvostepeni sud je određeno i potpuno izneo koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome naročitu ocenu verodostojnosti protivrečnih dokaza, kao i kojim se razlozima rukovodio pri rešavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično delo koje je izvršio okrivljeni.

Nadalje se žalbom ukazuje da su razlozi koje prvostepeni sud u obrazloženju pobijane presude navodi, kontradiktorni izreci presude, jer optužni akt, kojim se okrivljenom stavlja na teret izvršenje krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238 stav 1 tačka 4 KZ, sadrži sve bitne elemente navedenog krivičnog dela, obzirom da je u samom optužnom aktu opisana radnja izvršenja i način na koji okrivljeni, kao odgovorno lice u pravnom licu, u nameri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za preduzeće u kome je zaposlen, grubo povredio ovlašćenja u pogledu raspolaganja i korišćenja imovine. Zatim se navodi da je u tom smislu pogrešan zaključak prvostepenog suda da odredba člana 238 stav 1 tačka 4 KZ predstavlja blanketnu dispoziciju, iz kog razloga je po navodima prvostepenog suda bilo nužno da se u optužnom aktu navede odredba i ovlašćenja, koja je okrivljeni grubo povredio u konkretnom slučaju, jer je navedenom odredbom inkriminisana zloupotreba koja se vrši u privrednom poslovanju. Takođe, prema radnji izvršenja ovo krivično delo nije krivično delo blanketnog karaktera, a samim tim ne postoje ni zakonski propisi koji bliže određuju blanketnu normu.

Suprotno stavu javnog tužioca, u podnetom optužnom aktu ne navodi se koje to ovlašćenje u pogledu upravljanja, raspolaganja i korišćenja imovinom je okrivljeni kao odgovorno lice – vlasnik i direktor preduzeća "BB" povredio. Naime, krivično delo zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238 stav 1 tačka 4 KZ je blanketnog karaktera, pri čemu se radnja krivičnog dela sastoji u svesnom nepridržavanju Zakona o privrednim društvima, kao ni drugih propisa i opštih akata koji regulišu navedenu materiju. Postojanje ovog krivičnog dela se mora procenjivati u svakom konkretnom slučaju, obzirom na odgovarajuće propise kojima se regulišu ovlašćenja u pogledu upravljanja i raspolaganja imovinom nekog preduzeća. Znači, kod krivičnih dela sa blanketnom dispozicijom, pored navođenja činjenica i okolnosti koje predstavljaju obeležje krivičnog dela, treba navesti konkretan materijalno-pravni propis koji je u tom slučaju povređen, a što u konkretnom slučaju podneti optužni akt ne sadrži, a takođe, javni tužilac do završetka glavnog pretresa podneti optužni akti nije uredio u napred navedenom smislu.

Dakle, Apelacioni sud u Beogradu nalazi da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je u dispozitivu optužnog akta propušteno da se navede koji je konkretno materijalno-pravni propis okrivljeni povredio, kao i na osnovu kog propisa se mora utvrđivati sadržina radnje izvršenja konkretnog krivičnog dela, te je pravilno, usled nedostatka elemenata bića krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 238 stav 1 tačka 4 KZ, koje se okrivljenom AA podnetim optužnim aktom stavlja na teret da je izvršio, okrivljenog oslobodio od optužbe u smislu člana 355 stav 1 ZKP, nalazeći da krivično delo za koje je optužen, po zakonu nije krivično delo.

Zbog napred navedenih razloga, žalba javnog tužioca Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu, je ocenjena kao neosnovana.

  Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 388 ZKP, Apelacioni sud u Beogradu, je odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar        Predsednik veća-sudija
Snežana Dogandžić       Slavka Mihajlović


NK/SD

 

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje