Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
23.09.2010.

Kž1 1838/10


REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Kž1 1838/10
Dana 23.09.2010. godine
B E O G R A D



APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija: Nikole Mićunovića, predsednika veća, Aleksandre Zlatić i Snežane Dimitrijević, članova veća, uz učešće višeg sudijskog saradnika Marine Barbir, kao zapisničara, u krivičnom postupku protiv okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljeni prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350 stav 2 u vezi člana 33 Krivičnog zakonika, odlučujući o žalbi Prvog opštinskog javnog tužioca u Beogradu, izjavljenoj protiv presude Prvog opštinskog suda u Beogradu K.br.1503/09 od 29.10.2009. godine, u sednici veća održanoj u smislu člana 375 ZKP, u odsustvu uredno obaveštenog Apelacionog javnog tužioca u Beogradu, dana 23.09.2010. godine, doneo je

R E Š E Nj E

Uvažavanjem žalbe Prvog opštinskog javnog tužioca u Beogradu, UKIDA SE presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu K.br.1503/09 od 29.10.2009. godine i spisi predmeta VRAĆAJU prvostepenom sudu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu K.br.1503/09 od 29.10.2009. godine, okrivljeni AA, na osnovu člana 355 tačka 3 ZKP oslobođen je od optužbe da je izvršio krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350 stav 2 u vezi člana 33 Krivičnog zakonika, te je oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka i određeno da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Protiv navedene presude žalbu je izjavio Prvi opštinski javni tužilac u Beogradu, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.

U odgovoru na žalbu branioca okrivljenog AA, advokata AB, predloženo je da drugostepeni sud odbije žalbu tužioca, kao neosnovanu.


U podnesku Ktž.br.3858/09 od 29.12.2009. godine, Okružni javni tužilac, kao nadležni tužilac, predložio je da se uvaži žalba Prvog opštinskog javnog tužioca u Beogradu i prvostepena presuda ukine, te predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.

Razmatrajući spise predmeta i pobijanu presudu, a po oceni navoda iznetih u žalbi javnog tužioca, odgovora na žalbu branioca okrivljenog, kao i mišljenja nadležnog tužioca, Apelacioni sud u Beogradu je u sednici veća održanoj u smislu člana 375 ZKP, u odsustvu uredno obaveštenog Apelacionog javnog tužioca u Beogradu, dana 23.09.2010. godine, našao:

žalba je osnovana.

Kao što se osnovano ukazuje žalbom javnog tužioca, u prvostepenoj presudi nisu dati jasni i potpuni razlozi da nema dokaza o odlučnoj činjenici da je u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi omogućio nedozvoljen tranzit i boravak na teritoriji Republike Srbije licima koji nisu državljani Republike Srbije što je rezultiralo bitnom povredom odredaba krivičnog postupka iz člana 368 stav 1 tačka 11 ZKP, pa obzirom na to činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

Naime, u obrazloženju prvostepene presude, na strani 6 u stavu 2, prvostepeni sud je naveo da je na nesumnjiv način utvrdio da je okrivljeni AA u periodu od 14.-21.05.2009. godine primio u stan tri lica koja su državljani Gvineje, za koja je prethodno zamoljen da ih primi od strane svog brata BB iz Nemačke, koji mu je ova lica predstavio kao svoje prijatelje i za šta je dobio naknadu od 300 evra, koji novac mu je ostao nakon što je prethodno preko “Western Union“-a podigao u dva navrata ukupan iznos od 1.600 evra, od čega je 400 evra zadržao jer mu je to poslala sestra na ime troškova sahrane majke, a 300 evra, po dogovoru sa bratom, je zadržao zbog troškova koje je imao prema državljanima Gvineje. Po nalaženju prvostepenog suda, okrivljeni je prilikom susreta sa državljanima Gvineje video njihove pasoše, ali njihov boravak nije prijavio nadležnim organima. S obzirom na navedeno, prvostepeni sud je izveo zaključak da sama činjenica da je okrivljeni kritičnom prilikom podigao iznos od 1.600,00 eura (preko “Western Union“-a, nesporno), iako je tokom postupka menjao odbranu u delu u kom se odnosi na visinu novca koji je u konkretnom slučaju primio, ne dokazuje nesumnjivo da je novac poslat okrivljenom a radi omogućavanja nedozvoljenog boravka u Srbiji ili tranzita kroz Srbiju. Međutim, prvostepeni sud je propustio da ovu odlučnu činjenicu ceni, ne samo kroz nedoslednost u iskazu okrivljenog, već i kroz međusobnu povezanost iskaza okrivljenog i svedoka SS, koja se različito od okrivljenog izjašnjava o predmetnim događajima i novcu, te i ostalih izvedenih dokaza, prema kojima proizilazi da je čitavo vreme postupao po nalogu svog brata i da je primio imovinsku korist na ime boravka stranih državljana u svojoj kući zbog čega se, kao što osnovano navodi javni tužilac u izjavljenoj žalbi, ne može isključiti koristoljubiva namera okrivljenog, pa kako, po nalaženju Apelacionog suda o ovoj odlučnoj činjenici sud nije dao jasne razloge, to je prvostepena presuda morala biti ukinuta.

U ponovnom postupku, prvostepeni sud će, postupajući po primedbama iz ovog rešenja, otkloniti bitnu povredu odredaba krivičnog postupka na koju je ovim rešenjem ukazano, te će, nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje relevantno za odlučivanje o krivici okrivljenog, po potrebi i suočenjem okrivljenog i njegove supruge, pri čemu će prvenstveno imati u vidu nameru pribavljanja koristi kao obeležje krivičnog dela koje je okrivljenom stavljeno na teret, nakon čega će biti u mogućnosti da donese zakonitu i pravilnu odluku za koju će dati jasne i ubedljive razloge.

Imajući u vidu napred navedeno, Apelacioni sud u Beogradu je, na osnovu člana 389 stav 1 ZKP, doneo odluku kao u dispozitivu rešenja.

Zapisničar PREDSEDNIK VEĆA-SUDIJA
Marina Barbir s.r. Nikola Mićunović s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnica
Svetlana Antić

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje