Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
3.11.2011.

Kž2 3088/11

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRADU
Kž2 3088/11
Dana 03.11.2011. godine
B E O G R A D
Nemanjina 9

 


APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudije Veroljuba Cvetkovića, predsednika veća, i sudija Dragoljuba Đorđevića i Bojane Paunović, članova veća, sa višim sudijskim saradnikom Stojanom Petrovićem, zapisničarem, u krivičnom predmetu protiv okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela trgovine ljudima iz člana 111b stav 2 KZ RS i dr., odlučujući o žalbi javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu POI.br. 4/11 od 18.07.2011. godine, u sednici veća održanoj dana 03.11.2011. godine, doneo je


R E Š E Nj E

UVAŽAVANjEM žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, OIK.br. 6/09 od 29.07.2011. godine, UKIDA SE rešenje Višeg suda u Beogradu, POI.br. 4/11 od 18.07.2011. godine, i spis predmeta vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.


O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu, POI.br. 4/11 od 18.07.2011. godine, odbačen je zahtev javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu OIK.br. 6/09 od 12.04.2011. godine, za privremeno oduzimanje imovine od AA, AA1, AA2, AA3, AA4, AA5, AA6 i AA7, kao nedozvoljen.

Protiv navedenog rešenja, blagovremeno je žalbu izjavio javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, iz člana 367 stav 1 tačka 1 ZKP-ai člana 368 stav 1 tačka 11 ZKP-a i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz člana 367 stav 1 tačka 3 ZKP-a i člana 370 stav 1 ZKP-a, sa predlogom da Apelacioni sud u Beogradu, rešenje Višeg suda u Beogradu, POI.br. 4/11 od 18.07.2011. godine, ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje Višeg suda u Beogradu, kao prvostepeni.

Apelacioni javni tužilac u Beogradu, je u svom podnesku Ktr-I.br. 2564/2011 od 16.09.2011. godine, predložio da Apelacioni sud u Beogradu, uvaži žalbu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, OIK.br. 6/09 od 29.07.2011. godine, i ukine rešenje Višeg suda u Beogradu, POI.br. 4/11 od 18.07.2011. godine, te predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Apelacioni sud u Beogradu je održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa pobijanim rešenjem i žalbom javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, pa je po oceni žalbenih navoda i predloga, kao i predloga Apelacionog javnog tužioca iz napred navedenog pismenog podneska, našao:

-žalba je osnovana.

Žalbom javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, prvostepeno rešenje se pobija zbog bitnih povreda odredaba Zakonika o krivičnom postupku i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, gde se ističe da je sud svoju odluku zasnovao na razlozima koji su nejasni i činjenicama koje su pogrešno utvrđene, budući da iz zahteva za privremeno oduzimanje imovine i dokaza koji su dostavljeni uz zahtev, kao i dokaza prikupljenih u krivičnom postupku koji je vođen pred Višim sudom u Beogradu protiv okrivljenog AA i drugih, jasno proizilazi da je izvršenjem krivičnih dela od strane okrivljenih AA i AA1 pribavljena protivpravna imovinska korist koja prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara, kao i da su ispunjeni uslovi predviđeni odredbom člana 2 stav 2 Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnih dela, za primenu odredbi ovog zakonika.

Dalje, u žalbi javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva se ističe da je sud donoseći pobijanu presudu propustio da utvrdi pribavljenu protivpravnu imovinsku korist, a što je bio dužan da učini, jer je tokom postupka iz iskaza svedoka SS, SS1, SS2, SS3, SS4, SS5 i SS6, kao i iz odbrane okrivljene BB iste pružale seksualne usluge, odnosno odavale se prostituciji i za okrivljene AA i AA1, naplaćivale iznos od 60 do 70 evra za pola sata, a 90 do 100 evra za sat, pri čemu su sav novac koji su na ovaj način pribavile, predavale napred navedenim okrivljenima, te kada se ima u vidu vremenski period u kome su okrivljeni vršili krivična dela, jasno proizilazi da iznos ostvarene imovinske koristi daleko prevazilazi iznos od 1.500.000,00 dinara.

U obrazloženju pobijanog rešenja, prvostepeni sud navodi da je odlučujući o zahtevu za privremeno oduzimanje imovine javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, našao da je isti nedozvoljen, budući da ne sadrži podatke iz kojih proizilazi da imovinska korist pribavljena krivičnim delima za koje su okrivljeni oglašeni krivim prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara, imajući pri tom u vidu da je sud dana 19.04.2011. godine na ročištu naložio VJT-u u Beogradu da u roku od 5 dana dostavi sudu dokaze na osnovu kojih se tvrdi da je izvršenjem krivičnih dela pribavljena imovinska korist u iznosu većem od 1.500.000,00 dinara.

Imajući u vidu napred navedene žalbene navode javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, isti su po nalaženju Apelacionog suda u Beogradu osnovani, iz razloga što je uvidom u spis predmeta ovaj sud utvrdio da je zahtev za privremeno oduzimanje imovine protiv okrivljenog AA i dr., podnet istog dana kada je doneta nepravnosnažne presude, kojom su okrivljeni oglašeni krivim.

Kako je prvostepeni sud donoseći prvostepenu presudu bio u obavezi da utvrdi visinu imovinske koristi pribavljenu izvršenjem krivičnih dela za koja je okrivljene oglasio krivim i da je oduzme, član 91 i 92 Krivičnog zakonika, to po nalaženju ovog suda javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, nije bio u obavezi da dostavlja sudu dokaze o visini pribavljene imovinske koristi, budući da su tokom postupka izvedeni svi potrebni dokazi, koji su davali osnov da prvostepeni sud donese odluku o visini imovinske koristi koju su okrivljeni pribavili, a koja je izrekom prvostepene presude morala biti oduzeta, a što bi prvostepenom sudu dalo osnov za zaključivanje da li je izvršenjem krivičnog dela pribavljena imovinska korist u iznosu većem od 1.500.000,00 dinara, imajući pri tom u vidu vremenski period u kome su se bavili vršenjem krivičnih dela, kao i novčanu nadoknadu koju su svedoci - oštećene naplaćivale pružajući svoje "usluge" a novac predavale okrivljenom AA i dr.,zbog čega se po nalaženju ovog suda zaključivanje prvostepenog suda da javni tužilac nije pružio dokaze da je pribavljena imovinska korist u iznosu od preko 1.500.000,00 dinara, ne može prihvatiti.

Dakle, kod krivičnih dela iz člana 2 stav 2 Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, ukoliko imovinska korist nije elemenat bića krivičnog dela, osnov za primenu ovog zakona kod ovih krivičnih dela jeste visina imovinske koristi utvrđena i oduzeta na osnovu člana 91 i 92 Krivičnog zakonika.

Kako je na napred navedeni način prvostepeni sud izveo pogrešna zaključivanja u odnosu na odlučnu činjenicu, ( da li je pribavljena imovinska korist predmetnim delima preko 1.500.000,00 dinara), a koja je od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, i pogrešno zahtevao od javnog tužioca dokaze o toj činjenici, to je Apelacioni sud uvažavanjem žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, ukinuo pobijano rešenje i spis predmeta vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Pored napred navedene povrede, izreka pobijanog rešenja je nerazumljiva, budući da u poslednjem pasusu prvostepeni sud navodi u na strani jedan u petom redu "dokaze na osnovu kojih se utvrđuje da imovinska pribavljena krivičnim delom prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara..." iz čega se ne može zaključiti na šta se odnosi reč imovinska pribavljena krivičnim delom.

U ponovnom postupku, prvostepeni sud će otkloniti nepravilnosti kao i bitnu povredu na koju je ovim rešenjem ukazano, nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku za koju će dati jasne i uverljive razloge.

Sa iznetih razloga, Apelacioni sud u Beogradu, je u smislu člana 401 stav 3 Zakonika o krivičnom postupku odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar      Predsednik veća-sudija
Stojan Petrović, s.r.    Veroljub Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Svetlana Antić

 

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje