Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English
2.06.2010.

R1 49/10

REPUBLIKA SRBIJA
APELACIONI SUD U BEOGRAD
R1 49/10
Dana 02.06.2010. godine
B E O G R A D

APELACIONI SUD U BEOGRADU, u veću sastavljenom od sudija Borivoja Živkovića, predsednika veća, Vesne Martinović i Aleksandre Spirkovske, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA, čiji je punomoćnik AB protiv tužnenog "BB", rešavajući o sukobu nadležnosti između Prvog osnovnog suda u Beogradu i Višeg suda u Beogradu, u sednici veća održanoj dana 02.06.2010. godine doneo je

R E Š E Nj E

Za suđenje u ovoj parničnoj stvari stvarni i mesno nadležan je Prvi osnovni sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenje P1. br. 6048/10 od 25.03.2010. godine Prvi osnovni sud u Beogradu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio Višem sudu u Beogradu kao stvarno i mesno nadležnom.

Viši sud u Beogradu je dostavio predmet ovom sudu aktom P1. br. 1210/10 od 20.05.2010. godine da reši sukob nadležnosti smatrajući da nadležnost osnovnog suda u konkretnom slučaju proizlazi iz formulacije čl.23.st. 1 tač.8 Zakona o uređenju sudova.

Rešavajući nastali sukob nadležnosti na osnovu ovlašćenja iz odredbe čl. 24. st 2 Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'' br.116/2008 i 104/2009) Apelacioni sud u Beogradu je našao da je za suđenje u ovoj parničnoj stvari stvarno i mesno nadležan Prvi osnovni sud u Beogradu.

Naime, prema stanju u spisima u ovoj parničnoj stvari sledi da je tužilac podneo tužbu protiv tuženog radi isplate minimalne zarade za period od 01.01.2007. godine - do 31.12.2009. godine, kao i radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za 2007., 2008. i 2009. godinu.

S obzirom na ovakav predmet tužbenog zahteva radi se o sporu za koji je nadležan Osnovni sud na osnovu pravila iz odredbe čl. 22 st. 3 Zakona o uređenju sudova, te zaključka usvojenog na sednici Vrhovnog kasacionog suda od 23.03.2010. godine.

Odredbom člana 22. stav 3 Zakona o uređenju sudova propisano je da osnovni sud u prvom stepenu sudi u sporovima povodom zasnivanja, postojanja i prestanka radnog odnosa, o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa, o naknadi štete koju zaposleni pretrpi na radu ili u vezi sa radom, kao i u sporovima povodom zadovoljavanja stambenih potreba na osnovu rada.

U tom značenju zaključak građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 23.03.2010. godine.

Odlučivanje o samostalnom tužbenom zahtevu koji se odnosi na obavezivanje poslodavca na uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje ne spada u nadležnost suda opšte nadležnosti jer se ne radi o sporu iz člana 1 Zakona o parničnom postupku, dok u situaciji kada se tužbeni zahtev odnosi na uplatu zarade, naknade zarade i drugih primanja iz radnog odnosa i naknade štete zbog izgubljene dobiti uz obavezivanje poslodavca na uplatu doprinosa iz obaveznog socijalnog osiguranja nadležan je osnovni sud u prvom stepenu na osnovu čl. 22 stav 3 Zakona o uređenju sudova u vezi čl. 105 stav 2 i 191. stav 2 Zakona o radu.

U konkretnom slučaju zahtev za uplatu PIO doprinosa istaknut je uz zahtev za isplatu minimalnih zarada.

Kako je odredbom člana 111. st. 1 Zakona o radu propisano da zaposleni ima pravo na minimalnu zaradu za standardni učinak i puno radno vreme odnosno vreme koje se izjednačava sa punim radnim vremenom, to imajući u vidu napred citiranu odredbu čl. 22. stav 3 Zakona o uređenju sudova, kojom odredbom je odlučivanje o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa stavljeno u nadležnost osnovnog suda, ovaj sud nalazi da je za odlučivanje u ovoj parničnoj stvari (kako po zahtevu za isplatu minimalnih zarada tako i po zakonu za uplatu obaveznih doprinosa) stvarno nadležan osnovni sud.

Sa izloženog a na osnovu odredbe čl. 24 st. 2 Zakona o uređenju sudova odlučeno je kao u izreci ovog rešenja.

PREDSEDNIK VEĆA-SUDIJA
Borivoje Živković s.r.

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje